Rođenje djeteta s čimbenicima neurorizika ili poremećajem razvoja glavni je uzrok stresa i zabrinutosti roditelja. Slijedi suočavanje s djetetovom dijagnozom, prilagodba načina skrbi o djetetu i sama očekivanja od djeteta. Iako je trudnoća bila uredna, problemi se mogu pojaviti za vrijeme poroda, nakon ili neposredno prije. Samo postojanje faktora rizika ne znači nužno i pojavu poremećaja razvoja, međutim veći broj neurorizičnih čimbenika i/ili rano oštećenje mozga mogu dovesti do odstupanja u razvoju djeteta, a važno ih je što ranije prepoznati kako bi pravovremeno krenuli s habilitacijom. Ciljevi ovog preglednog rada su rada definirati i opisati neurorizične čimbenike te važnost prepoznavanja nisko i visoko neurorizične djece, opisati moguće razvojne teškoće i moguće ishode kod neurorizične djece. Glavnu ulogu u procesu habilitacije neurorizične djece nalazi rana intervencija te je važno spomenuti ustanove u Hrvatskoj koje pružaju ranu intervenciju, koja je njezina važnost i kako se provodi. Svoju ulogu u poboljšanju cjelokupnog razvoja djeteta doprinosi i radni terapeut stoga je i cilj opisati njegovu ulogu u radnoj intervenciji kod neurorizične djece s osvrtom na različite terapijske pristupe. Važno je spomenuti kako povoljan odnos majke i djeteta ima pozitivan učinak na daljnji proces terapija i pozitivan razvoj osobnosti. Upravo je prvih osam mjeseci djetetova života najvažnija osoba njegova majka, stoga se obitelj navodi kao ravnopravnog i aktivnog člana tima koji sudjeluje u donošenju odluka za svoje dijete.