Ultrazvučni pregled je najčešće bezbolna i neinvazivna dijagnostička metoda. Prilikom ultrazvučnog pregleda koristimo ultrzvučnu sondu i gel kako bismo tijelo pacijenta izložili visokofrekventnin zvučnim valovima. Ultrazvuk dobivamo pretvaranjem električnih oscilacija u mehaničke. Ta pretvorba se postiže zbog piezoelektričnih ili magnetostrikcijskih svojstava materije. Osnovni dijelovi ultrazvučnog uređaja su sonda i centralna jedinica. Ultrazvučna sonda ili pretvarač je najbitniji dio ultrazvuka. Ona u sebi sadrži piezoelektrične kristale. Centralna jedinica nam služi kako bismo električne impulse mogli pretvoriti u sliku na monitoru. Ultrazvučni uređaji koriste longitudinalne valove frekvencije od 2 do 15MHz. Najčešće se za prikaz površinskih struktura koriste visoke frekvencije jer je kod njih snimka najjasnija, tj. najveća je razlučivost. Za snimanje dublje postavljenih strukutra se koriste valovi nižih frekvencija jer su prodorniji, tj. manje se raspršuju. Postoje tri vrste ultrazvučnih prikaza, A, B i M prikaz. U mokraćni sustav ubrajamo: bubreg, ren s. nephros; mokraćovod, ureter; mokraćni mjehur, vesica urinaria i mokraćnu cijev, urethra. Ultrazvukom možemo prikazati promjenu broja, položaja i veličine bubrega. Također, možemo dobro vidjeti mokraćni mjehur jer se nalazi poprilično površno u tijelu. Vezikoureteralni refluks najčešća je anomalija mokraćnog sustava u djece. Definira se kao vraćanje mokraće iz mokraćnog mjehura u uretere i kanalni sustav bubrega. Ultrazvukom i ne možemo jasno odrediti postojanje takvog stanja, ali možemo prepoznati određene anomalije urotrakta koje će biti indikacija za daljnje pretrage. Artefakti ultrazvučne slike nastaju zbog fizikalnih svojstava ultrazvuka i nehomogenosti tkiva. Imamo artefakte nastale zbog razlika u brzini širenje ultrazvuka, artefakte nastale zbog razlike u atenuaciji, artefakte nastale zbog refleksije i artefakte zrcalne slike.