Novotvorine središnjeg živčanog sustava (SŽS) mogu biti primarne i sekundarne. Primarni tumori SŽS-a čine 2% svih novotvorina u odrasloj dobi što ih čini relativno rijetkima, dok se u dječjoj dobi prema učestalosti nalaze odmah iza leukemija i limfoma s pojavnošću od 20% (4). Većina simptoma tumora mozga posljedica je povišenog intrakranijalnog tlaka. Najčešći simptomi su glavobolja, mučnina, povraćanje, epileptički napadaji, a zbog pritiska na očni živac nastaju poremećaji vida. Položaj, broj lezija, tip imbibicije i dob bolesnika predstavljaju kriterije za dijagnozu tumora mozga (3). Tumori mozga dječje dobi opisani u ovome radu su: pilocitični astrocitom, astrocitom moždanog debla, subependimalni gigantocelularni astrocitom, ependimom, subependimom, meduloblastom, primitivni neuroektodermalni tumor (PNET), atipični teratoidni-rabdoidni tumor, germinom, teratom, kraniofaringeom, papilom koroidnog pleksusa i karcinom koroidnog pleksusa. Tumori mozga odrasle dobi opisani u ovome radu su: difuzni fibrilarni astrocitom, anaplastični astrocitom, pleomorfni ksantoastrocitom, glioblastom, oligodendrogliom, anaplastični oligodendrogliom, meningeomi, schwanom i neurofibrom. Metoda izbora u dijagnostici tumora mozga je magnetska rezonancija. Fizikalnu osnovu za nastajanje slike u oslikavanju magnetskom rezonancijom predstavljaju promjene u jezgri vodika. Sve ono što se događa oko protona vodika u tijelu uređaj bilježi i iz toga nastaje slika. Tijekom pregleda uvijek se koristimo kontrastnim sredstvom koje je potpuno drugačije od kontrastnih sredstava koja se koriste kod radiografije i CT-a. Gd-helati imaju iznimno dobru podnošljivost i spadaju među najsigurnija kontrastna sredstva (6). Makromolekule kontrastnog sredstva normalno su prevelike da bi prošle kroz krvno-moždanu barijeru i u intersticij moždanog tkiva prelaze samo ako ju patološki proces ošteti (3). U 1-8% bolesnika s bubrežnom insuficijencijom nakon primjene nekih Gd-helata može se javiti nefrogena sistemska fibroza (NSF). Rizik za pojavu reakcija povišen je kod bolesnika s alergijom, astmom te ranijom reakcijom na kontrastna sredstva za MR ili jodna kontrastna sredstva u anamnezi (6). Uz magnetsku rezonanciju, radiološke metode izbora za prikaz moždanog parenhima su ultrazvuk i CT. Ultrazvukom se može pregledavati mozak djeteta sve dok su fontanele otvorene, a to je otprilike do 12. mjeseca starosti. Magnetska rezonancija je puno osjetljivija na promjene moždanog parenhima od CT-a, daje puno bolji prikaz malih detalja, ima bolju prostornu rezoluciju, a na raspolaganju su nam i vrijedne funkcijske tehnike.