Sažetak | U ovom pregledom radu opisane su poteškoće i problemi djece s cerebralnom paralizom, a cilj rada bio je prikazati razvoj posturalne kontrole kod djece s cerebralnom paralizom. Cerebralna paraliza (CP) označuje skupinu promjenjivih, neprogresivnih, ali trajnih poremećaja pokreta i/ili posture i motoričkih funkcija uzrokovanih oštećenjem nezrelog mozga i/ili mozga u razvoju. Kao takva, najčešći je uzrok težih neuromotornih odstupanja kod djece. Djeca s cerebralnom paralizom često imaju problema s održavanjem učinkovite posturalne kontrole tijekom svakodnevnih aktivnosti. Cilj koji se postavlja tijekom fizioterapijske intervencije odnosi se na poboljšanje posturalne kontrole. Svrha, ujedno i glavni cilj, posturalne kontrole jest održati statičku i dinamičku posturalnu stabilnost (ravnotežu) i orijentaciju, što u konačnici omogućava izvršavanje radnje u različitim položajima tijela u odnosu na utjecaj sile gravitacije. Razvoj posturalne kontrole tradicionalno je povezan s usvajanjem motoričkih razvojnih faza. Na razvoj posturalne kontrole izniman utjecaj imaju i senzorni sustavi. Iz istraživanja o razvoju posturalne kontrole u prošlosti proizašle su dvije teorije – Neuralna maturacijska teorija (NMT) i Dinamička sistemna teorija (DST). NMT govori da je za razvoj ključno sazrijevanje mozga, dok DST smatra da SŽS u razvoju ima sporedniju ulogu. Treća teorija, Selektivna teorija neuronalnih grupa (NGST) označava uravnoteženost dvaju prethodno navedenih teorija, te ističe ideju da je razvoj rezultat složenog preplitanja informacija iz gena i okoliša. Tijekom svog razvoja dijete prolazi specifične, genetski predodređene faze razvoja. Rastom novorođenčeta, postepeno se razvija i njegova kontrola položaja. Karakteristike položaja, kao i motoričkih vještina, osciliraju s dobi. Posturalni razvoj djece s cerebralnom paralizom zaostaje znatno više nego tipičan posturalni razvoj, što je vidljivo već u ranom razvojnom razdoblju djeteta. Smanjeni mišićni tonus i usporeni motorički razvoj jedni su od primarnih znakova. Osim poremećaja položaja i pokreta, na CP kod djeteta nas upućuju i znakovi poput abnormalnih obrazaca pokreta, te potpunog ili djelomičnog nedostatka normalnog posturalnog kontrolnog mehanizma. Kod NMT teorije problem nastaje kada motorički razvoj djeteta ne slijedi predviđen obrazac, što dovodi do netočne dijagnostike i procjene djeteta. Zbog nedostatka objašnjavanja atipičnog razvoja djece kroz NMT teoriju, znanstvenici se okreću DST teoriji. Prema DST teoriji dojenčad s fizičkim ili mentalnim odstupanjima nemaju dostatnu kontrolu ravnoteže, a samim time i dinamičku stabilnost. Jedan od ključnih problema kod djece s CP, prema NGST teoriji, je disfunkcionalna posturalna kontrola i nedostatak varijabilnosti u pokretanju, što dovodi do narušavanja funkcionalnih sposobnosti i ometa svakodnevne aktivnosti. Tijekom prvih mjeseci života dijete ima hipotoniju, ali postoji vrlo velika vjerojatnost da će u daljnjem razvoju ona preći u spastičnost. Osim oštećenja mozga, biomehanička ograničenja također mogu doprinijeti nedostatku posturalnog oporavka kod djece s CP. Ključna disfunkcija posturalne kontrole djece s CP uključuje nedostatan repertoar i varijabilnost kretanja, lošu regulaciju brzine kretanja i perceptivne nedostatke povezane s kretanjem te im je smanjen kapacitet modulacije stupnja posturalne kontrakcije mišića u posebnostima situacije. |