Sažetak | Cerebralna paraliza nastaje oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja. Očituje se neuromotornim poremećajem kontrole položaja i pokreta tijela, mišićnog tonusa i refleksa već od samog rođenja, često promjenjivim simptomima, ali je uvijek prisutan usporen razvoj motorike. Fizioterapija ima veliku ulogu u habilitacije djece s cerebralnom paralizom. Fizioterapijski proces se sastoji od fizioterapijske procjene kroz cjelovit i složen pregled djeteta s postojećim ograničenjima i mogućnostima te procjeni kvalitete izvedbe u svakodnevnim aktivnostima i funkciji, te se neizostavno nadopunjuje specifičnim testovima i mjerenjima. Na temelju procjene i dobivenih rezultata mjerenja planira se i provodi individualna fizioterapijska intervencija. Najčešće se koristi neurorazvojni Bobath koncept, Vojta princip, terapija senzorne integracije i Halliwick koncept. Cerebralna paraliza je stanje koje traje za vrijeme cijeloga života te je potrebno što ranije uključivanje u fizioterapijski tretman radi sprečavanja nastanka komplikacija, tj. poboljšanja djetetovih motoričkih funkcija, postizanja što veće samostalnosti i što bolje integracije u okolinu u kojoj živi dijete kako bi se poboljšale sposobnosti participacije u aktivnostima svakodnevnog života. Cerebralna paraliza kroz svoju složenost zahtjeva timski pristup u habilitaciji djece, u čiji rad su uključeni liječnici (pedijatri, neonatolozi, neuropedijatri, ortopedi i fizijatri), fizioterapeuti, radni terapeuti, medicinske sestre, logopedi, ortotičari, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i roditelji djeteta kao punopravni član tima. Klasifikacija cerebralne paralize prema SCPE-u temelji se na neurološkim simptomima posture i motoričkih funkcija u tri osnovna tipa: spastični, diskinetički i ataktični tip cerebralne paralize. Cilj ovoga rada je prikaz fizioterapijske intervencije kod djevojčice sa spastičnim unilateralnim oblikom cerebralne paralize te objasniti oblike, uzroke nastanka i problematiku cerebralne paralize. |