Cerebralna paraliza je najzastupljenije neuromotorno oštećenje kod djece koje predstavlja teškoće u razvoju kao što su poremećaj govora, učenja, pažnje i kontrole pokreta, uzrokovane oštećenjem mozga. Prema klasifikaciji cerebralna paraliza se dijeli na diskinetički, spastični i ataktični oblik. Cilj rada je opisati i prikazati problematiku cerebralne paralize s naglaskom na unilateralni spastični oblik te mogućnosti fizioterapijske procjene i intervencije. Djeca s unilateralnim oblikom cerebralne paralize u aktivnostima svakodnevnog života koriste zdravu ruku, nose se s problemima niskog mišićnog tonusa uz fleksijski obrazac zahvaćenih udova. Pokazuju odstupanja u motoričkim aktivnostima kao što su okretanje, sjedenje, pokušaji uspravljanja i ustajanja, puzanje i hod te imaju narušenu ravnotežu, koordinaciju i rekreacijske sposobnosti. Fizioterapijska procjena ključna je za planiranje (re)habilitacije u čiju svrhu se koriste razni klasifikacijski sustavi i testovi kao što je „Sustav klasifikacije grubih motoričkih funkcija“ (GMFCS), „Sustav klasifikacije manualne sposobnosti“ (MACS), „Klasifikacijski sustav bimanualne fine motoričke funkcije„ (BFMF), „Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja“ (ICF-CY), „Procjena grubih motoričkih funkcija“ (GMFM 88&66), „Test kvalitete pokreta“ (Quality FM), te „Procjena gornjih ekstremiteta po Shriners bolnici“ (SHUEE). Fizioterapijska intervencija djece s unilateralnim oblikom cerebralne paralize obuhvaća mogućnost primjene različitih terapijskih koncepata. U cilju poboljšanja motoričkih sposobnosti, samostalnosti i kvalitete života kod djece s unilateralnim oblikom cerebralne paralize mogu se koristiti slijedeći terapijski koncepti: Neurorazvojni tretman prema Bobath konceptu, Halliwick koncept, terapija prisilno induciranog pokreta (CIMT), cilju usmjeren trening, terapija senzorne integracije, hidroterapija, hipoterapija i fizioterapijska intervencija uz korištenje Nintendo Wii Fit konzole.