Centralni kongenitalni hipoventilacijski sindrom poremećaj je koji se javlja zbog nepravilnog disanja kojeg regulira autonomni živčani sustav. Bolest se prvenstveno prepoznaje po hipoventilaciji, točnije pojavi smanjene frekvencije i dubine disanja koja se najčešće javlja u snu te posljedično dolazi do hipoksemije i hiperkapnije. Simptomi se najčešće javljaju po rođenju djeteta u novorođenačkom periodu. Sindrom je posljedica genetske mutacije koja je prvi put opisana još 1970. godine. Uz problem centralne hipoventilacije, sindrom uz sebe nosi i brojne druge poremećaje, a najčešći su kardijalni, probavni i okularni poremećaji te pojava tumora stanica neuralnog grebena. Liječenje centralnog hipoventilacijskog sindroma obuhvaća liječenje svih poremećaja i, u prvoj mjeri, osiguravanje adekvatne oksigenacije organizma oboljelog, najčešće putem potpomognute ventilacije. Postavljanje dijagnoze centralnog kongenitalnog hipoventilacijskog sindroma je iznimno veliki stres za roditelje i obitelj koji u njima izaziva osjećaje straha, nesigurnosti, zabrinutosti i bespomoćnosti. Edukacija roditelja djeteta s centralnim kongenitalnim hipoventilacijskim sindromom je vrlo kompleksna i zahtijeva vještine u provođenju asistiranog prodisavanja, njezi traheostome i ileostome, upotrebi pulsnog oksimetra, primjeni oksigenoterapije te provođenju postupka aspiracije. Upućivanjem i uključivanjem roditelja u iste, medicinska sestra podupire njihovu samostalnost i subjektivni osjećaj sigurnosti. Kada roditelji u potpunosti nauče potrebne vještine, edukacija roditelja djeteta s centralnim kongenitalnim hipoventilacijskim sindromom završava i planira se otpust kući.