Kronične bolesti i njihovo liječenje predstavljaju djeci i njihovim roditeljima značajne izvore kroničnog stresa koji mogu pridonijeti emocionalnim i bihevioralnim problemima. Razina psihološke prilagodbe kod djece s kroničnim bolestima, a i kod njihovih roditelja, ovisi o prisustvu boli, kognitivnih poteškoća, fizički vidljivim simptomima bolesti i utjecaju bolesti na svakodnevni život. Najzastupljenije dijagnoze kroničnih bolesti kod djece su diabetes melitus tipa 1, bronhalna astma, epilepsija, kronična upala crijeva u vidu celijakije ili Crohnove bolesti, leukemija i kardiološke bolesti kao posljedica prirođenih srčanih greški. U vidu kronične nesposobnosti najzastupljenija su oštećenja lokomotornog sustava kao posljedica cerebralne paralize, Downovog sindroma ili neke druge kromosomske anomalije. U području mentalnog zdravlja, najčešće kronične dijagnoze su poremećaj nedostatka pažnje s hiperaktivnošću i pervazivni razvojni poremećaj. Roditeljska skrb za djecu oboljelu od kroničnih bolesti teška je i može imati jako negativan utjecaj na aspekte života roditelja. Kao rezultat stalnog nastojanja za usklađivanjem svih životnih obaveza, dolazi do velikih količina stresa, naglih promjena raspoloženja, svađa unutar obitelji i narušenog obiteljskog sklada. Psihološke intervencije za pospješivanje psihološke prilagodbe roditelja su različite u svojim pristupima, a uključuju kognitivnu bihevioralnu terapiju, terapiju rješavanja problema i sistemsku obiteljsku terapiju. Mnoga kronična stanja i bolesti djece i adolescenata podrazumijevaju periodičan ili stalan rad s fizioterapeutom. Iako je primaran cilj fizioterapeuta održati funkcionalnost lokomotornog sustava te poboljšati samostalnost djece, treba također uzeti u obzir da i roditelji doživljavaju kroničnu bolest svog djeteta. Fizioterapeut treba educirati roditelje o očekivanim ishodima kronične bolesti djeteta i eventualnim ograničenjima koje bi dijete moglo očekivati pri svakodnevnom životu te o fizioterapijskim intervencijama koje roditelji mogu provoditi kod kuće. Fizioterapeut treba biti educiran o poteškoćama psihološke prilagodbe roditelja kako bi mogao procijeniti i usmjeriti roditelje na eventualno potrebne psihološke intervencije.