Multipla skleroza (MS) kronična je neurološka bolest središnjeg živčanog sustava okarakterizirana nepredvidljivim neurološkim ispadima. Bolest je još uvijek do kraja nerazjašnjene etiologije i mogućnosti liječenja. Zahvaća populaciju u najproduktivnijoj dobi između 20. i 40. godine života, a samim time znatno narušava njihov integritet i kvalitetu života, ostavljajući pri tome fizičke i psihičke posljedice. Oboljeli prolaze kroz velike promjene u kvaliteti života i služe se različitim načinima suočavanja s dijagnozom multiple skleroze. Upravo zbog toga cilj ovog istraživanja je ispitati čimbenike koji utječu na kvalitetu života, proučiti načine suočavanja s bolešću te prikazati kako i u kojoj mjeri su različite strategije suočavanja povezane s kvalitetom života oboljelih od multiple skleroze. Istraživanje, provedeno u Društvu multiple skleroze Osječko-baranjske županije u Osijeku, uključilo je trideset pacijenata prosječne dobi 52 godine, s prosječnim trajanjem bolesti 9 godina. Korišten je upitnik o kvaliteti života SF-36, te modifikacija upitnika Bernese Coping Modes za ispitivanje suočavanja s bolešću. Oboljeli od multiple skleroze godinama žive s ovom opakom bolešću, suočavajući se pri tome s nepredvidivošću simptoma, promijenjenim stanjem mobilnosti, kognitivnosti i neizvjesnošću, što posredno dovodi do promjena kako u radnom, tako i u obiteljskom i socijalnom okruženju. Osim fizičkih simptoma koji prate MS, dolazi i do pojave psiholoških simptoma, a jedan od najčešćih i najtežih psiholoških simptoma s kojim se znatan broj oboljelih susreće je anksioznost. U percepciji kontrole bolesti odgovori koje oboljeli najčešće daju osjećaj su bespomoćnosti i nemogućnost kontrole ishoda bolesti. Usprkos tome, najčešće korištene strategije suočavanja usmjerene su ka optimizmu, ohrabrivanju, socijalizaciji, traganju za ugodnim mislima i aktivnostima, te nadom u pozitivan ishod situacije.