Broj stanovnika širom svijeta je u stalnom porastu, prevladava starija populacija, a samim time raste i broj kroničnih bolesnika i onih koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju. Respiratorna insuficijencija je najčešće zatajenje organa u jedinicama intenzivnog liječenja. Mehanička ventilacija je primjena mehaničke naprave koja pruža djelomičnu potporu ili potpunu zamjenu ventilacije bolesnika te se ubraja u jednu od rutinskih postupaka u jedinicama intenzivnog liječenja. Mnogi faktori utječu na odluku o pokretanju mehaničke ventilacije. Budući da nijedan način mehaničke ventilacije ne može izliječiti proces bolesti, mehanička ventilacija je način potpore organizmu. Mehanička ventilacija je indicirana kada je bolesnikova spontana ventilacija neadekvatna za održavanje života. Može se podijeliti na invazivnu i neinvazivnu. Isto tako, postoje i dvije vrste respiratora; konvencionalni i visokofrekventni, a obzirom na način kojim stvaraju inspiratornu silu, mehanička ventilacija se može podijeliti na onu koja isporučuje negativni tlak i onu koja isporučuje pozitivni tlak. Komplikacije mehaničke ventilacije mogu se podijeliti na komplikacije koje nastaju kao posljedica intubacije i na komplikacije koje nastaju kao posljedica same ventilacije. Pneumonija uzrokovana mehaničkom ventilacijom (eng. ventilator-associated pneumonia – VAP) jedna je od najčešćih nozokomijalnih infekcija u jedinicama intenzivnog liječenja. Postoji nekoliko čimbenika koji doprinose nastanku VAP-a, a mogu se podijeliti u dvije kategorije; čimbenike koje ne možemo promijeniti i one na koje možemo utjecati. Zdravstvena njega bolesnika na mehaničkoj ventilaciji zahtijeva multidisciplinarni pristup, medicinska sestra/tehničar treba posjedovati znanje i vještine kako bi pružila adekvatnu skrb pacijentu i na taj način spriječila eventualnu pojavu komplikacija. Intervencije medicinske sestre/tehničara su mnogobrojne i povezane su s uporabom visokosofisticirane invazivne i neinvazivne medicinske opreme.