Lumbosakralni sindrom odnosi se na pojam križobolje i boli koja se iz leđa širi u nogu, a može biti lociran u jednom dijelu ili cijeloj nozi. Lumbosakralni sindrom nastaje djelovanjem različitih faktora rizika te utjecajem starenja na građu lumbosakralnog dijela kralješnice. Starenjem dolazi do degenerativnih promjena koje zahvaćaju kralješke i intevertebralne diskove te pripadajuće ligamente. Dominantan klinički znak je bol u lumbalnom dijelu kralješnice. Bolovi se javljaju prilikom raznih aktivnosti poput kašljanja, kihanja, forsiranih pokreta trupa i naprezanja. Prema simptomima lumbosakralni bolni sindrom može se podijeliti na: slabost mišića leđa, lumbago, ischialgija, radiculopathia i fasetni sindrom. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog pregleda. Nakon toga je potrebno napraviti radiološku dijagnostiku kako bi se potvrdila dijagnoza. Liječenje lumbosakralnog sindroma najčešće je konzervativno, a u težim slučajevima pacijente je potrebno podvrgnuti operativnom liječenju. Liječenje je usmjereno na uklanjanje uzroka. U akutnoj fazi bolesti provodi se medikamentozno liječenje, a nakon smirivanja simptoma potrebno je započeti s fizioterapijom. Fizioterapijski proces sastoji se od fizioterapijske procjene i intervencije. Fizioterapijska procjena provodi se prema SOAP modelu (subjektivni i objektivni pregled, mjerenja antropometrijskih karakteristika i plan terapije). Prema provedenoj procjeni određuje se individualni plan terapije. Fizioterapijske intervencije koje se mogu provoditi kod osoba oboljelih od lumbosakralnog sindroma su: elektroterapijske procedure, terapijske vježbe, postupci hidroterapije, neurodinamika, primjena kinesiotapinga te manualne tehnike i Mckenzie i proprioceptivna neuromuskularna facilitacija. Ciljevi fizioterapijskih intervencija su smanjenje boli, sprječavanje progresije bolesti i poboljšanje izvođenja aktivnosti svakodnevnog i profesionalnog života.