Intelektualno oštećenje smatra se stanjem zaostalog ili nepotpunog razvoja uma pojedinca, posebno karakterizirano oštećenjem sposobnosti koje se očituju za vrijeme početnog razvoja, odnosno, sposobnosti koje pridonose cjelokupnom stupnju razvoja inteligencije izraženo kroz misao, govor, motoriku i sposobnosti ostvarivanja društvenog kontakta. Kvaliteta života važna je životna komponenta osoba s intelektualnim teškoćama. Stigmatizacija osoba sa intelektualnim teškoćama prisutna je na područjima diljem svijeta, a to uključuje i Hrvatsku. Osobe sa intelektualnim teškoćama suočavaju se sa značajnim preprekama u ostvarivanju svojih temeljnih prava. Pravo na obrazovanje i zapošljavanje posebno dolazi do izražaja kod osoba sa intelektualnim oštećenjima. Upravo zbog te stigme u praksi su se pokazale iznimno uspješne rehabilitacijske i terapijske metode i postupci koji u svojoj srži imaju zadatak poboljšati cjelokupnu kvalitetu života osoba s intelektualnim oštećenjima kroz upotrebu elemenata kineziterapije, glazbe, likovne umjetnosti i računalne tehnologije. Rehabilitacijom i terapijom razvija se kreativnost, poboljšava se tjelesno, mentalno, psihičko i emocionalno stanje osoba s intelektualnim oštećenjima te ih se na taj način uspješno integrira u život zajednice.