Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije tjelesna aktivnost obuhvaća sve pokrete, tj. kretanja u svakodnevnom životu. Razvoj tehnologije, sve izraženiji sedentarni način života te nedovoljna tjelesna aktivnost predstavljaju prijetnju psihosomatskom stanju pojedinca na početku 21. stoljeća. Tjelesna neaktivnost jedan je od glavnih, a slobodno možemo i reći ključni čimbenik zdravstvenih problema već od najranije mladosti. Kako su brojna istraživanja pokazala da redovita tjelesna aktivnost jača organizam, razvija motoričke sposobnosti, smanjuje rizik od prerane smrti, doprinosi socijalizaciji, poboljšava opće zdravstveno stanje te pozitivno utječe na mentalno zdravlje, nameće se zaključak kako bi upravo vježbanje trebalo biti dio općeg obrazovanja i kulture življenja. Cilj ovog rada bio je analizirati suvremene spoznaje iz literature koje se bave tjelesnom aktivnosti kao jednim od čimbenika koji pridonose zdravlju pojedinca. Prikazan je doprinos tjelesnog vježbanja u povećanju zdravstvenog stanja pojedinca te su analizirane dobrobiti i prednosti tjelesne aktivnosti, ali isto tako koje su i štetne posljedice nebavljenja istom. Objašnjen je utjecaj tjelesne aktivnosti na kvalitetu života djece i adolescenata, njihovo uključivanje u sport, kao i uloga fizioterapeuta u poticanju tjelesne aktivnosti. Nalazi upućuju da bi djeca i mladi barem 60 minuta dnevno trebali provesti u nekoj od tjelesne aktivnosti umjerenog ili visokog intenziteta. Povećanje razine svakodnevne tjelesne aktivnosti kod djece značajno bi doprinijelo sprječavanju razvoja bolesti današnjice. Zaključno s time, možemo reći da je tjelesna aktivnost civilizacijska potreba modernog čovjeka i da bi se svi trebali baviti nekim oblikom tjelesne aktivnosti.