Skolioze su jedan od najčešćih deformiteta kralježnice koje predstavljaju postranično iskrivljenje kralježnice u frontalnoj ravnini uz rotaciju kralježnice oko transverzalne osi i torziju kralježaka. Strukturalna skolioza trodimenzionalna je deformacija kralježnice koju odlikuje deformacija u frontalnoj, sagitalnoj i transverzalnoj ravnini, a nestrukturalne skolioze predstavlja prisutstvo postaničnog iskrivljenja kralježnice u frontalnoj ravnini, ali bez prisutne rotacije i torzije. Za većinu svih skolioza uzrok je nepoznat, ali poznato da metabolički i genetski čimbenici te čimbenik rasta imaju značajan utjecaj na pojavu i razvoj skolioze. Zlatni standard dijagnostičkih metoda te praćenja tijeka skolioza predstavlja radiološka obrada. Radiološka dijagnostika standardna je metoda pretrage i služi za mjerenje veličine frontalne zakrivljenosti kralježnice (Cobbov kut), za približnu procjenu stupnja rotacije te za određivanje koštane zrelosti (Risserov znak). Skolioze se mogu liječiti konzervativnim metodama i operacijskim zahvatom, a cilj liječenja je zaustavljanje progresije deformacije i korekcija postojeće zakrivljenosti, poboljšanje simetrije i izgleda tijela, sprječavanje respiratornih difunkcija te izbjegavanje operativnog liječenja. Od konzervativnih metoda najčešće se primjenjuje upotreba korekcijskih ortoza uz provođenje stabilizacijskih vježbi. Vježbe koje preporuča društvo skolioze u ortopedskoj rehabilitaciji i liječenju (SOSORT) baziraju se na samokorekciji posture u sve tri ravnine, stabilizaciji ispravljene posture, uvježbavanju u svakodnevnim aktivnostima te na edukaciji bolesnika i njegove obitelji. SOSORT predstavlja nekoliko škola specifičnih fizioterapijskih vježbi za skoliozu kojima je dokazana učinkovitost u tretiranju blažih i umjerenih skolioza. Schroth metoda i BSPTS najviše se primjenjuju u Hrvatskoj, a istraživanja pokazuju kako one smanjuju rotaciju i Cobbov kut te povećavaju vitalni kapacitet pluća. Prilikom fizioterapijske procjene standardne metode su provođenje testa pretklona (Adamsov test) uz mjerenje skoliometrom nakon prethodno obavljene opservacije i palpacije. Odabir fizioterapijske intervencije individualan je za svakog bolesnika te ovisi o dijagnozi, kliničkoj slici, fizioterapijskoj procjeni i postavljenim terapijskim ciljevima. Rana dijagnostika skolioze te rana i pravilno odabrana fizioterapijska intervencija ključne su u učinkovitosti terapije i rezultatima koji se postižu terapijom.