U ovom preglednom radu obradila sam sustav klasifikacije sportaša u paraolimpijskom sportu. Kroz rad je također ukratko prikazan povijesni razvoj paraolimpijskog sporta, koji je nastao kao nastavak rehabilitacijskog procesa te samog procesa klasifikacije koji je i danas u intenzivnom razvoju. Ovaj proces klasifikacije sportaša utemeljen je na jasno propisanim međunarodnim načelima od strane Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC) koja vrijede za sve paraolimpijske sportove. Ova načela čine čvrst okvir klasifikacijskog procesa koji je nadalje specificiran i detaljiziran za svaki sport zasebno od strane Međunarodne federacije zadužene za određeni sport. Sportaše se u procesu klasifikacije svrstava u sportske klase kako bi se u dodijeljenim klasama naposlijetku i natjecali na temelju prisutnog oštećenja te utjecaja tog oštećenja na izvedbu točno određenih aktivnosti sporta. Cilj klasifikacije je osigurati natjecanje u kojem oštećenje ima minimalan utjecaj i u kojem sportska izvrsnost, koja ovisi o fiziološkom i psihološkom statusu i utreniranosti, određuje koji će sportaš ili ekipa na kraju pobijediti. Kako bi se sustav mogao smatrati valjanim on mora počivati na empirijskim dokazima. 2009. godine Sean Tweedy i Yves Vanlandewijck su u svom radu istaknuli glavnu problematiku i potrebu za razvojem ''evidence based'' sustava klasifikacije koju je IPC usvojio kao službeno stajalište u istraživanjima vezanim za klasifikaciju. Danas IPC sustavom subvencioniranja podupire istraživanja u području paraolimpijske klasifikacije sportaša čiji broj intenzivno raste, a u ovom su radu sažeta dva takva istraživačka rada. Osobe koje kao klasifikatori provode procjenu sportaša unutar klasifikacijskog panela stručne su, osposobljene i ovlaštene osobe u koje se, među ostalim profesijama, ubrajaju i fizioterapeuti. U tri koraka klasifikator odlučuje je li sportaševo oštećenje podobno, ispunjava li ono minimalan kriterij onesposobljenja u relevantnom sportu i napokon određuje koja sportska klasa najpreciznije opisuje ograničenje aktivnosti sportaša. IPC osobama s invaliditetom nudi mogućnost sudjelovanja u 22 ljetna i 6 zimskih paraolimpijskih sportova. Natjecateljska struktura koju osigurava sustav klasifikacije nije važna samo za elitni sport, već je ključna i za promociju širokog sudjelovanja sportaša i drugih u sportu osoba s invaliditetom.