Jetra je najveća žlijezda u čovjekovu tijelu te iznimno važan organ koji se sastoji od hepatocita koji čine jetreni parenhim. Jetra je često mjesto malignih, ali i benignih promjena od kojih je najčešća hepatocelularni karcinom. Hepatocelularni karcinomje peti najčešći karcinom te je uočena njegova povezanost sa različitim faktorima poput oboljenja hepatitisom Bili C, mikotoksinima te najčešće sa cirozom jetre. Kako bismo povećali preživljenje pacijenta imperativ je rano dijagnosticiranje hepatocelularnog karcinoma pri čemu nam služe dijagnostičke metode poput ultrazvuka, CT-a i MR. Uz ove metode koriste se i kontrassna sredstva kako bi se poboljšao prikaz malignih promjena. Nakon postavljene dijagnoze liječnik sudeći po stadiju bolesti i stanju bolesnika određuje oblike liječenja. Najčešće su to resekcija jetre, radiofrekventna ablacija, transarterijska kemoembolizacija ili kemoterapija, no, ponekad nije dovoljna samo jedna metoda liječenja te se uz nabrojene koristi i radioterapija. U današnje vrijeme koriste se metode 3D konformalne radioterapije (3D CRT), radioterapija promjenjivog intenziteta (IMRT) te stereotaktična radioterapija (SBRT) uz radioterapiju česticama koje nije toliko rašireno zbog svoje cijene i relativne nerazvijenosti. Koristeći se CT simulatorom radioterapijski tim koji se sastoji od liječnika specijalista radioterapijske onkologije, fizičara educiranog u radiobiologiji i radiološki tehničara planira radioterapiju i točnu dozu zračenja koju će primiti pacijent te se određuje kontura samog tumora i zdravog tkiva koje će biti pošteđeno. Tijekom planiranja se određuje i položaj pacijenta koji se mora moći reproducirati i određuju se fiksacijska sredstva potrebna tijekom radioterapije. Nakon izradbe plana počinje liječenje.