Upotreba kontrastnih sredstava u kompjuteriziranoj tomografiji sastavni je dio moderne radiologije. Obuhvaća dijagnostiku svih organskih sustava ljudskoga tijela. Kontrastne pretrage kompjuteriziranom tomografijom standard su za prikaz mnogih organa i otkrivanje mnogih patoloških procesa. Temelji za razvoj kontrastnih sredstava u kompjuteriziranoj tomografiji postavljeni su i prije nastanka ovog modaliteta. Većina korištenih elemenata poznata je radiologiji još od prve polovice 20. stoljeće. Ipak, razvoj tehnologije vezane za sama kontrastna sredstva, ali i kompjuterizirane tomografije kao modaliteta, konstantno dovodi do poboljšanja u primjeni i dijagnostičkoj vrijednosti dobivenih snimki. Naprednija kontrastna sredstva nude, uz druge prednosti, bolju opacifikaciju tkiva, dok moderniji uređaji omogućuju bolju razlučivost snimke i brzinu snimanja. Osim u tom smjeru, veliki je napor uložen u smanjenje neželjenih posljedica kontrastnih sredstava za bolesnika. Te posljedice mogu biti uzrokovane predispozicijama bolesnika, svojstvima kontrastnog sredstva ili komplikacijama pri apliciranju. Kontrastna sredstava korištena u kompjuteriziranoj tomografiji imaju puno sličnosti s onima u konvencionalnoj radiologiji. To ne čudi, s obzirom na sličnosti u principu rada ovih dviju metoda oslikavanja. Jod zauzima centralno mjesto u kliničkoj primjeni. Za željeni učinak, kontrastna se sredstva moraju uspješno unijeti u tijelo. Standardne su metode aplikacije intravaskularna, oralna i rektalna. Aplikacija se izvodi ručno ili uz pomoć automatske šprice. Razvoj kontrastnih sredstava u kompjuteriziranoj tomografiji prati trend brzog razvoja moderne radiologije, uz uvođenje novih i konstantno unaprjeđivanje starih rješenja.