U ovom završnom radu opisala sam tehnike radiografije loma skeleta kod djece. Koštano tkivo sadrži dvostruko više anorganskih (kalcij, fosfor) nego organskih tvari koje ostvaruju čvrstoću i tvrdoću kosti. Zbog veće gustoće u odnosu na druga tkiva, skelet najjače apsorbira rendgenske zrake i daje najintenzivniju sjenu na radiografskoj slici. Zbog toga je radiografija metoda koja se najviše upotrebljava u dijagnostici prijeloma kostiju, a za stvaranje radiografske slike koristi ionizirajuće zračenje. Važno je da pretraga bude što kvalitetnije napravljena jer djeca spadaju u jednu od skupina koje su najosjetljivije na ionizirajuće zračenje. Radiološka pretraga mora biti medicinski indicirana i optimizirana zbog nepoželjnih i štetnih posljedica koje mogu nastupiti nakon izlaganja ionizirajućem zračenju. Zato je potrebno da radiološki tehnolozi budu dobro upoznati sa strukturom i sazrijevanjem skeleta, prijelomima i vrstama skeleta, te principima radiografije i radiografskim tehnikama snimanja skeleta. Modifikacije tehnika snimanja radiografije skeleta moraju se upotrijebiti u radu s djecom, s time da dijagnostička kvaliteta radiografske slike ne bude umanjena.