Kronična opstruktivna plućna bolest je kronična upalna bolest dišnih putova i plućnog parenhima koja dovodi do suženja i ograničenja protoka zraka u dišnim putovima. Stanje kojeg nije moguće posve izliječiti. Bolest obuhvaća tri entiteta:kronični opstruktivni bronhitis, plućni emfizem i astmu. Glavni uzrok KOPB-a je dugotrajno izlaganje iritirajućim plinovima, najčešće prisutnim u duhanskom dimu. Niz drugih čimbenika, kao što su zagađenje zraka, genetika ili prašina, kemikalije i pare na radnom mjestu, također mogu pridonijeti razvoju KOPB-a. Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) predstavlja značajni medicinski i ekonomski problem u svijetu, a smatra se da će 2020. godine biti treći vodeći uzrok smrti u svijetu. Učestalije egzacerbacije povezane su s bržim padom zdravstvenog statusa i plućne funkcije te povećanim rizikom hospitalizacije. Svaka hospitalizacija kod bolesnika s KOPB-om povećava stopu smrtnosti. KOPB se polako razvija. Simptomi se obično javljaju u osoba starijih od 40 godina, iako se u većine ljudi ne dijagnosticira sve dok ne dođu u 50-te. Simptomi uključuju kratkoću daha, uporni kašalj sa stvaranjem ispljuvka, otežano disanje i česte respiracijske infekcije, prvenstveno zbog opstrukcije dišnih putova što je posljedica upale. Naglo pogoršanje simptoma ili akutna egzacerbacija, obično pokrenuta infekcijom ili zagađivačima iz okoliša, je stanje povezano s pogoršanjem otežanog disanja, povećanim stvaranjem ispljuvka odnosno pogoršanjem kašlja. Posljedično, to može dovesti do insuficijentne ventilacije i uzrokovati promjene koje mogu dovesti do pojave plućnog srca. KOPB se dijagnosticira na temelju anamneze, kliničkog pregleda i spirometrije koja je zlatni standard u dijagnostičkom postupku. Edukacija pacijenata sa KOPB-om započinje učenjem o bolesti, uzrocima i ponašanju u slučaju pogoršanja, najčešćim simptomima, lijekovima i njihovoj pravilnoj primjeni, važnosti redovitih kontrola, utjecaja vanjskih čimbenika i okoline na bolest, štetnosti pušenja, pravilnoj prehrani i korisnosti plućne rehabilitacije. Bolesnika treba informirati o detaljima bolesti, potaknuti ga na suradnju u cilju poboljšanja kvalitete života, mijenjanju štetnih navika i prilagodbi stila života. Vrlo je važno i aktivno sudjelovanje bolesnika u održavanju bolesti pod kontrolom kako bi se smanjili respiratorni simptomi, broj hospitalizacija, povećala sposobnost za obavljanje dnevnih aktivnosti i omogućio povratak u radnu sredinu.