U Republici Hrvatskoj osobe s invaliditetom čine 11,9% ukupnog stanovništva kojem pripadaju i osobe s oštećenjem sluha. Najveća težnja osoba s invaliditetom je razvoj njihovih punih potencijala te holistički pristup u čijem fokusu nije isključivo njihov invaliditet. Oštećenje sluha jest nemogućnost ili smanjena mogućnost primanja i procesuiranja slušnih podražaja. U vrste oštećenja sluha ubrajamo gluhoću i nagluhost koja se dijeli na lakša, umjerena i teža oštećenja sluha te gluhosljepoću koja označava kombinaciju gluhoće i sljepoće. Rano otkrivanje oštećenja sluha ostvaruje pravodobno liječenje te posljedično bolju rehabilitaciju djeteta. Tehnološka otkrića današnjice omogućila su pristup mnogim pomagalima i operacijama koje mogu napraviti značajnu razliku u budućem životu djeteta. Unatoč navedenom, potrebno je razviti načine komunikacije poput znakovnog jezika, omogućiti djetetu zasluženo obrazovanje, odgovarajuću roditeljsku skrb te socijalizaciju kako bi se ostvarila njegova samostalnost i prihvatio način života s invaliditetom. Tijekom hospitalizacije djeteta s oštećenjem sluha mogu se javiti razne dijagnoze kod pojedinca i njegovih roditelja. Njihovo rješavanje zadatak je medicinske sestre koja tako pruža pravodobnu potporu djetetu i obitelji te podiže kvalitetu zdravstvene skrbi.