Respiratorni sustav sklon je infekcijama od kojih su najčešće one gornjeg dijela, iako je donji dio rjeđe zahvaćen, klinička slika je teža. Također je moguća pojava kongenitalnih anomalija, benignih tumora i malignih tumora. Premda razlozi koji dovode do razvoja različitih tipova raka pluća nisu u potpunosti razjašnjeni, poznato je da procesu njihova nastanka pridonose rizični čimbenici kao što su: genetska predispozicija, aktivno i pasivno pušenje, azbestna vlakna, zračenje, određene bolesti pluća te zagađenje zraka. Simptomi mogu biti specifični i nespecifični, različiti su i ovise o lokalizaciji tumora i njegovom proširenju. Nije ih lako identificirati i nisu uvijek prisutni no prvi simptom je obično kašalj često povezan s kroničnim bronhitisom te ovisno o njegovom mjestu proširenja, jaka bol na tom području. Približno 80% svih slučajeva raka pluća čini karcinom ne-malih stanica, a preostalih 20% mikrocelularni (karcinom malih stanica) karcinom pluća. Priliku za izlječenje ili produljenje života prikazuje prognoza raka pluća koja ovisi o lokalizaciji, veličini i vrsti raka pluća, prisutnosti simptoma te sveukupnom zdravstvenom stanju bolesnika. Iako je mikrocelularni karcinom najagresivniji od svih vrsta, istovremeno je najviše osjetljiv na zračenje i kemoterapiju za razliku od karcinoma ne-malih stanica gdje je vrijeme postavljanja bolesti najvažniji prognostički stadij zbog loših rezultata kod standardnog liječenja. U konačnici rak pluća s ukupnim petogodišnjim preživljenjem od oko 16% ima lošiju prognozu i stopu preživljavanja od ostalih vrsta raka te je njegovo što ranije otkrivanje i liječenje ključno za preživljenje.