Starenje se povezuje u mnogim društvima s degradacijom ili deficitom. Degradacija u fizičkom, mentalnom ili socijalnom području često se poistovjećuje s bolešću u tom život-nom razdoblju. Starost je često promatrana kao jedan stadij života, a sve osobe definirane „starima“ promatrane s istom mješavinom strahopoštovanja i saž̌aljenja. Cilj ovog istraživanja je provjeriti odnos kvalitete života starijih osoba smještenih u domu umirovljenika u Njemačkoj s njihovom funkcionalnom sposobnošću. Obje ispitivane vari-jable provjerene su i s obzirom na osnovne sociodemografske karakteristike. Uzorak je sastavljen od 50 sudionika u dobi od 68 do 99 godina, a podaci su se prikupljali u formi strukturiranog intervjua. Primijenjena su dva upitnika: Upitnik WHOQOL-BREF za ispiti-vanje kvalitete života, te skalu funkcionalne sposobnosti. Pokazalo se da kvaliteta života i funkcionalna sposobnost opadaju s dobi. Dobivena je značajna negativna korelacija između dobi i obrazovanja: osobe što su starije, to su nižeg obrazovanja. Većina domena, ukl-jučujući i dvije samostalne čestice na Upitniku WHOQOL međusobno značajno pozitivno koreliraju, koeficijenti se kreću od 0,484 do 0,771. Samo domena socijalni odnosi korelira s tjelesnim zdravljem, dok s ostalim domenama nema značajne povezanosti. Funkcionalna sposobnost značajno negativno korelira s dobi, dok je s domenama kvalitete života (osim s okolinom), pozitivno povezana. To znači da što je osoba starija, to ima slabiju funkcionalnu sposobnost, odnosno što ima bolju funkcionalnu sposobnost, to je boljeg tjelesnog i psi-hičkog zdravlja, kao i boljih socijalnih odnosa. Zdravstveni djelatnici, uključujući i fizio-terapeute mogu na različite načine utjecati na poboljšanje kvalitete života starijih osoba i da se osobe osjećaju kao u vlastitom domu.