Šećerna bolest ili dijabetes (lat.diabetes mellitus) kao najčešća metabolička bolest današnjice, predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. Spada u skupinu metaboličkih poremećaja. Šećerna bolest se razvija kada organizam ne proizvodi ili proizvodi malu količinu inzulina. Prema etiologiji klasificira se na dijabetes tipa 1 ili 2. Tip 1 šećerne bolesti najčešće se javlja kod djece i adolescenata, a tip 2 većinom se pojavljuje kod starijih osoba u kojih dolazi do inzulinske rezistencije odnosno nemogućnosti stanice da iskoristi sav inzulin koji joj je na raspolaganju. Jedna je od najčešćih endokrinih bolesti što možemo potkrijepiti podatkom kako u Hrvatskoj prema nekim procjenama postoji oko 400 000 oboljelih osoba. Dijagnoza šećerne bolesti postavlja se na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, OGTT-a, slučajnim uzimanjem krvi za analizu, mjerenjem vrijednosti glukoze natašte ili određivanjem HbA1c. Simptomi prema kojima možemo prepoznati šećernu bolest su polifagija, poliurija i polidipsija. Liječenje se sastoji od promjene načina života, pravilne prehrane, redovite samokontrole te primjene antidijabetika i/ili inzulina. Komplikacije šećerne bolesti mogu biti akutne i kronične. Akutne komplikacije su vrlo rizične i često zahtijevaju hitnu intervenciju zdravstvenih djelatnika. Akutne komplikacije su hipoglikemija i hiperglikemija. Kronične komplikacije šećerne bolesti javljaju se nakon mnogo godina od postavljanja prvotne dijagnoze. Neke od kroničnih komplikacija su dijabetička retinopatija, dijabetička nefropatija i dijabetička neuropatija. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u liječenju i prevenciji šećerne bolesti. Kroz proces zdravstvene njege medicinska sestra cjelovito promatra bolesnika, te ga educira o brizi za vlastito zdravlje. Dobro educirana medicinska sestra na vrijeme prepoznaje komplikacije šećerne bolesti i prevenira ih.