Poremećaj prilagodbe karakterizira razvoj emocionalnih ili bihevioralnih simptoma kao odgovora na prepoznatljivi stresor ili stresore koji se javljaju u roku od mjesec dana od početka stresnog događaja. Stresor je sve što uzrokuje veliki stres u životu osobe. To može biti pozitivan događaj, poput vjenčanja ili preseljenja u novi dom, ili negativan događaj, poput smrti bliske sobe, gubitka posla, raspada važne veze, dijagnosticiranja teške bolesti, rastave braka, preseljenja u novu školu, sudjelovanja u teškoj prometnoj nesreći ili prolaženje kroz veliku životnu promjenu. Poremećaj prilagodbe dijagnosticira se uglavnom u djece i adolescenata, ali može se dijagnosticirati i u odraslih osoba. Simptomi poremećaja prilagodbe razlikuju se ovisno o tome kako se poremećaj očituje. Postoje posebni klinički dijagnostički kriteriji koje je potrebno ispuniti da bi se potvrdila dijagnoza poremećaja prilagodbe. Poremećaj prilagodbe može biti prisutan uz anksioznost, depresivno raspoloženje, poremećaj emocija i ponašanja ili kombinacije ovih stanja. Poremećaj prilagodbe klasificiran je u MKB-10 kao F 43.2 dijagnoza. Primarni cilj liječenja poremećaja prilagodbe je ublažavanje simptoma i pomoć pojedincu da postigne razinu funkcioniranja usporedivu s onom koju je imao prije stresnog događaja. Liječenje se provodi psihofarmakoterapijom, psihoterapijom, kognitivno bihevioralnom terapijom i socioterapijom.