Novotvorine su drugi najčešći uzrok smrti u svijetu i ujedno jedan od najvećih zdravstvenih problema današnjice. Na drugom mjestu po učestalosti svih novotvorina upravo je tumor debelog crijeva, a s obzirom na porast njegove incidencije, nužno je neprestano unaprijeđivanje metoda liječenja i osvješćivanje o preventivnim mjerama za smanjenje rizika od razvoja bolesti. Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost smanjuju mogućnost pojave ove bolesti. Također je važno i prepoznavanje genetskih faktora rizika kao što su pozitivna obiteljska anamneza, prisutnost određenih gena, te bolesti poput familijarne adenomatozne polipoze i ulceroznog kolitisa. Debelo crijevo je završni dio probavnog sustava koji obavlja vrlo važne funkcije u procesu probave hrane. Tu ubrajamo apsorpciju vode i hranjivih tvari, transportnu funkciju te sekreciju sluzi. Jedan od glavnih problema ove bolesti je kasna pojava simptoma kada je bolest već uznapredovala. To su najčešće krv u stolici, promjene u ritmu stolice, grčevi itd. Za pravilno donošenje dijagnoze, nužan je odabir odgovarajuće dijagnostičke metode. Zlatni standard predstavlja kolonoskopija s biopsijom i histološkom analizom za potvrdu bolesti. Nakon definitivne dijagnoze započinje liječenje. Uspješnost liječenja najviše ovisi o stupnju bolesti i lokalizaciji tumora. Primarna metoda liječenja najčešće je kirurgija s uklanjanjem tumora i dijela zdravog tkiva te anastomozom ili stvaranjem stome. Uz kirurgiju, kod nekih pacijenata se primjenjuje i kemoterapija tj. uzimanje citostatika što pozitivno utječe na liječenje i ukupno preživljenje. Radioterapija najčešće nije primarna metoda liječenja. Uglavnom se koristi konkomitantno, tj. u kombinaciji sa kirurgijom i/ili kemoterapijom. Ako se zračenje provodi prije kirurškog zahvata, tada govorimo o neoadjuvantnoj radioterapiji kojoj je cilj tzv. downstaging, odnosno smanjenje tumora radi lakšeg izvođenja kirurškog zahvata. Ako se pak radi o adjuvatnoj radioterapiji, onoj koja se provodi nakon kirurškog zahvata, tada je cilj smanjenje pojave recidiva, posebice na udaljenim mjestima u tijelu. Prije provođenja radioterapije, treba odrediti ukupnu dozu, broj frakcija te trajanje radioterapije. Zahvaljujući konstantnom razvoju tehnologije, radioterapija je metoda liječenja koja svakodnevno napreduje. U današnje vrijeme se najviše provodi 3D konformalna radioterapija, ali sve zastupljenije su i metode poput radioterapije moduliranog intenziteta, protonske terapije te visokodozne brahiterapije. Prednosti ovih su veća pošteda okolnog tkiva, uz tumorsku dozu. Ipak, njihova primjena je još uvijek dosta ograničena. Kao i svaka druga metoda, radioterapija sa sobom nosi potencijalne negativne posljedice, kao npr. gastrointestinalnu toksičnost zbog prevelikog ozračenja organa od rizika zbog čega je važno moguće nuspojave prepoznati na vrijeme i na njih primjereno reagirati. Planiranje i provođenje radioterapije nemoguće je izvesti bez kvalitetnog tima stručnjaka. Taj tim čine specijalist onkolog i medicinski fizičar koji izrađuju plan zračenja te radiološki tehnolozi koji isti plan zračenja provode.