U današnje vrijeme sve više ljudi posjeduje psa kojeg smatraju ravnopravnim članom obitelji. Takav suživot psa i čovjeka te odnos koji iz toga proizlazi potaknuo je psihologe i niz drugih stručnjaka na istraživanja gdje se ponajprije nastoji otkriti kakav utjecaj ima posjedovanje psa na dobrobit vlasnika. (2) Zadnjih godina sve više pažnje pridodaje se terapiji uz pomoć životinja, pogotovo pasa, i potencijalnom koristi koju takva vrsta terapije ima za pacijente. Iako se za prisustvo životinja smatralo da ima terapijski učinak te se preporučivalo kroničnim bolesnicima već u 19. stoljeću, a prvi moderni slučaj terapijske životinje u tretmanu je bio u 60-ima, ozbiljnija znanstvena istraživanja o učincima terapijskih životinja su se javila tek u zadnjih petnaestak godina (1). U radu su kroz dva prikaza slučaja opisana djelovanja terapijskih pasa na populaciji koja se ponajviše odnosi na oštećenja iz spektra autizma. Glavna svrha rada je objasniti ulogu terapijskog psa kod djece s teškoćama u razvoju te prikazati na koji način terapijski pas potiče razvoj djeteta i djeluje na procese stjecanja novih znanja i vještina kod djece s teškoćama u razvoju.