Suvremeni način života često podrazumijeva aktivnost vezanu za posao u trajanju od 10 sati uz provođenje slobodnog vremena na računalu, u vožnji, obavljanju kućanskih poslova i slično. Navedene aktivnosti doprinose repetitivnim pokretima kralješnice uz loš obrazac statičkih i dinamičkih aktivnosti. Bol u vratu je entitet prisutan kod velikog broja populacije, a uzrok je uglavnom degenerativne prirode. Promjena dinamičkog načina života u statički, uz stres, doprinosi razvoju negativnih simptoma. S obzirom da osoba s boli u vratu zauzima antalgičan položaj, razvija se nepravilan posturalni obrazac te dolazi do disbalansa u mišićima. Zbog navedenog, bol u vratu liječi se terapijskim vježbama. Terapijske vježbe predstavljaju ključan dio većine rehabilitacija. Terapijske vježbe za unaprjeđenje mišićne funkcije dubokih fleksora vrata ključan su dio rehabilitacije osoba s bolovima u vratu. Kompenzacija neaktivnosti dubokih fleksora vrata prevelikom aktivnošću površinskih fleksora doprinosi pojačanju bolova u vratu. Najčešće ljudi nisu ni svjesni načina pravilne aktivacije i kako tu aktivaciju uklopiti u aktivnosti svakodnevnog života. Zbog toga, velika se pažnja posvećuje osvješćivanju načina aktivacije dubokih fleksora i svjesne relaksacije površinskih fleksora vrata. Sva pronađena istraživanja na ovu temu potvrđuju hipotezu da se unaprjeđenjem mišićne funkcije dubokih fleksora vrata smanjuje bol u vratu, a samim time kvaliteta života pojedinca doseže novu razinu. U literaturi dostupni su prikazi sljedećih terapijskih vježbi: terapijske vježbe za unaprjeđenje opsega pokreta, terapijske vježbe za unaprjeđenje fleksibilnosti, terapijske vježbe za unaprjeđenje balansa te autori najviše naglašavaju terapijske vježbe za unaprjeđenje dubokih mišića vrata kao primarno rješenje boli u vratu. Istraživači navode da za svaku opciju terapijskih vježbi prethodi motoričko učenje pokreta, te motorna reedukacija pravilne aktivacije. Promjenom načina aktivacije mišića, kontrole pokreta dobije se reorganizacija mišićnih, živčanih, zglobnih jedinica što je za dugoročni uspjeh rehabilitacije neizbježno. Uz terapijske vježbe, postoje ostali fizioterapijski postupci koji mogu potpomoći rješavaju negativnih simptoma, ali ne i uzroka. U literaturi je prikazan utjecaj manualnih tehnika, TENS-a, ultrazvuka i Kinesiotapea.