Rođenje djeteta može kod majke dovesti do određenih problema mentalnog zdravlja zbog novonastale situacije i promjena s kojima se suočava nakon rođenja djeteta. Ona prolazi kroz niz organskih i hormonalnih promjena te je izuzetno važno da u tom periodu ima adekvatnu podršku od svojih bližnjih kako bi se tim promjenama što lakše prilagodila. Svaka žena ima potpuno individualan i osoban doživljaj vlastitog poroda te se na svojstven način suočava s ulogom majčinstva. Od postpartalnih se psihijatrijskih poremećaja najčešće javlja postpartalna tuga, kod više od 50% žena, te je po simptomima najblaži oblik koji ne zahtijeva psihijatrijsku pomoć i liječenje, potrebna je podrška i edukacija te obično prolazi za nekoliko dana. Najteži je oblik postpartalna psihoza koja pogađa mali broj žena u razdoblju postpartuma, a nosi rizik od suicida i čedomorstva zbog halucinatornih doživljaja i sumanutih ideja koje se mogu javiti. Potreban je psihijatrijski tretman zbog prevencije neželjenih posljedica do kojih može doći izostane li liječenje. Psihijatrijski je tretman potreban i kod težeg oblika postpartalne depresije. Naime, postpartalna se depresija ističe svojim kliničkim značajkama među kojima dominiraju labilnost raspoloženja, nesanica, izrazita zabrinutost i drugi. Rano prepoznavanje simptoma, kao i rani tretman nužni su kako bi se spriječile posljedice koje depresija može ostaviti na majku i dijete, a to su rizik od ponovnog javljanja depresije kod majke te kognitivni, emocionalni i interpersonalni problemi kod djeteta u kasnijem životu. Medicinska sestra ima važnu ulogu u prepoznavanju simptoma kao i u prevenciji postpartalnih poremećaja. Nužno je da majkama pokaže empatiju, podršku te im dopusti da izraze svoje osjećaje i brige. Također je važno raditi na unaprjeđenju skrbi za oboljele kako postpartalni poremećaji ne bi ostali neprepoznati, a time i neliječeni.