Tumor pluća je 6. najčešći uzrok smrti u svijetu prema statistikama Svjetske Zdravstvene Organizacije 2016. godine (uključujući tumore dušnika i bronha). Najčešće se pojavljuje kod osoba između 55. i 65. godine života. Prognoza tumora ovisi o vrsti tumora, veličini, stadiju, dobi oboljele osobe, njenom općem zdravstvenom stanju i dr. Najčešće, tumor pluća je povezan s pušenjem, a ovisi o dobi u kojoj se počelo pušiti te količina popušenih cigareta. Isto tako dokazano je kako i pasivno pušenje povećava rizik od nastajanja tumora. Radijacija, udisanje zagađenog zraka te izloženost nekim spojevima kao što su azbest također potiču nastajanje tumora Tumori pluća dijele se na dvije vrste, tumor malih stanica i tumor ne-malih stanica. Svaki od tih vrsta tumora im različita obilježja te se liječe na različite načine. Tumor velikih stanica povezan je s pušenjem te pasivnim pušenjem, najčešće ne metastazira do postavljanja dijagnoze te je kod ove vrste tumora moguće kirurško odstranjivanje. Tumor ne-malih stanica najčešće metastazira te se kao takav liječi radioterapijom i/ili kemoterapijom. Tumor pluća može metastazirati u sve dijelove tijela, ali najčešće su to mozak, jetra, kralježnička moždina te kosti. Liječenje tumora pluća određuje se prema vrsti tumora, na stupnju stadija u kojem se nalazi te ovisno o tome je li se proširio po tijelu ili ne. Tumori pluća se najčešće otkriju sasvim slučajno te upravo zbog toga, jer se otkriju u kasnom stadiju ili nakon metastaziranja, predstavljaju veliku prepreku u liječenju. Neki od najčešćih simptoma su kašalj, otežano disanje, iskašljavanje krvi, bol u prsima, mršavljenje, batičasti prsti. Dijagnostika se odvija pregledom bronha pomoću bronhoskopa te ako je to nužno, uzimanja uzoraka pomoću igle. Ta metoda se naziva se biopsijom. Uzimanje samog plućnog tkiva odvija se pomoću igle koja se ulaže između rebrenog prostora, a metoda se naziva punkcijsko-aspiracijska biopsija. U oba slučaja, doktor pregledava pribavljeno tkivo te ga gleda pod mikroskopom kako bi uočio postoje li stanice raka u tkivu. Radiološki tehnolog zajedno s medicinskim timom sudjeluje u planiranju te samom provođenju radioterapije. Upravo radiološki tehnolog najviše komunicira s pacijentom te zato treba imati dobro izražene komunikacijske vještine kako bi komunikacija s pacijentom te medicinskim timom bila što bolja. On je dužan objasniti pacijentu tijek provođenja terapije i postupaka koji slijede kako bi se pacijent osjećao što ugodnije. Kao takav član tima, vrlo je bitno da radiološki tehnolog izvršava svoje dužnosti sa ozbiljnošću i pridržavanjem svih uputa te pravila kako ne bi došlo do neželjenih događaja.