Zloćudni tumori jetre i gušterače odgovorni su za velik broj smrtnih slučajeva kod maligno oboljelih osoba. Hepatocelularni karcinom najčešća je primarna maligna bolest jetre, a nastaje iz jetrenih stanica, hepatocita. Obično se javlja kod bolesnika s cirozom jetre, a čest je u područjima gdje je visoka incidencija hepatitisa B i C. Najveća prisutnost je u zemljama zapadne i centralne Afrike i jugoistočne Azije. Uglavnom se predstavlja kao asimptomatska bolest, s mogućim nespecifičnim simptomima na početku. Metode koje se koriste u dokazivanju dijagnoze obuhvaćaju laboratorijske testove, te radiološke metode slikovnog prikaza koje su od ključne važnosti. U liječenju hepatocelularnog karcinoma najvažniju ulogu imaju resekcija i transplantacija, a sve više i radioterapija s posebnim osvrtom na stereotaktičnu radioterapiju i ostale suvremene modalitete radioterapijskog liječenja. Duktalni adenokarcinom gušterače, najčešći je tumor gušterače i čini čak 90% svih slučajeva. Kao i hepatocelularni karcinom uzrokuje veliku smrtnost zbog nedostataka simptoma na početku bolesti kada su šanse preživljenja i liječenja veće, a zbog svoje agresivnosti kod polovine dijagnosticiranih prisutna je i metastatska bolest. Resekcija je trenutno jedina metoda koja nudi šansu preživljenja, ali manje od 20% bolesnika ima resektabilni tumor. Stopa preživljenja je vrlo niska, od samo 5 do 7% u pet godina.