Laboratorijski uzgojeno meso, još zvano kultivirano meso ili in vitro meso, proizvodi se uzgojem životinjskog mišićnog tkiva, iz matičnih stanica, u hranjivnom mediju bez uzgoja cijele životinje, tehnikama tkivnog inženjerstva. Za proces proizvodnje kultiviranog mesa, mišićne matične stanice se uzimaju od donor organizma mišićnom biopsijom, a zatim se u laboratoriju proliferiraju in vitro. Stanice su kultivirane u hranjivom mediju pomoću matrica, gdje se množe te se matične stanice diferenciraju u mišićne stanice, koje se zatim pretvaraju u mišićna vlakna. Laboratorijski uzgojeno meso predstavlja inovativnu alternativu konvencionalno uzgojenom mesu koja bi se mogla proizvoditi od male količine životinja i smanjiti pritiske dosadašnje proizvodnje mesa. Razvija se kao potencijalno zdravija i učinkovitija alternativa konvencionalno proizvedenih mesnih proizvoda. Kultivirano meso, u usporedbi s tradicionalno uzgojenim mesom, predstavlja velike dobrobiti za očuvanje okoliša. Provedenim istraživanjima u Europi pokazalo se da proizvodnjom in vitro mesa se potencijalno može smanjiti korištenje zemljišta za oko 98%, emisija stakleničkih plinova za otprilike 80 – 95%, energetska potrošnja za otprilike 35 – 60% te reducirati korištenje vode za otprilike 82 – 96%. Uzgoj kultiviranog mesa također bi se potencijalno moglo koristiti za očuvanje divljih životinja smanjenjem pritiska za pretvaranja prirodnih staništa u poljoprivredna zemljišta te pruža alternativni način proizvodnje mesa od ugroženih i rijetkih životinja. Rizik izloženosti ljudi i okoliša pesticidima, teškim metalima, dioksinima, hormonima i antibioticima može se znatno smanjiti in vitro produkcijom mesa. Laboratorijskim uzgojem mesa omogućila bi se dostupnost energetski i nutritivno bogatih proizvoda diljem svijeta. Tehnikama tkivnog inženjerstva mogu se ukloniti nepoželjne komponente in vitro mesa, kao što su zasićene masne kiseline koje su povezane s razvojem kardiovaskularnih bolesti, pretilošću, karcinomima i dijabetesom. Kultivirano meso se uzgaja u kontroliranim uvjetima, koje se dobiva diferencijacijom i proliferacijom matičnih stanica te nema direktni kontakt s ostalim dijelovima životinje što smanjuje mogućnost mikrobiološke kontaminacije takvih proizvoda i širenje bolesti koje se prenose hranom. Prije stavljanja kultiviranog mesa na tržište potrebno je urediti zakonodavstvo kojim bi se nadzirala i kontrolirala zdravstvena ispravnosti i kvaliteta proizvoda.