Koljeni zglob zbog svoje građe i strukture je jedan od najčešće ozljeđivanih zglobova. Česte ozljede koljena su prisutne u fizioterapijskoj praksi te time predstavljaju indikaciju za primjenu manualnih tehnika. Sastoji se od donjeg dijela bedrene kosti, gornjeg dijela goljenične kosti pored koje se nalazi lisna kost, s prednje strane postavljena je patela. Zglobna tijela su konveksna i kretnje mu omogućuju aktivni i pasivni stabilizatori. Kretnje omogućuju pasivni i aktivni stabilizatori koljena. Pasivni stabilizatori su ligamenti, prednji i stražnji ukriženi ligament, te medijalni i lateralni kolateralni ligament. Menisci predstavljaju polumjesečaste anatomske tvorbe koje nadopunjuju inkongruenciju zglobnih tijela i vrlo su važni pasivni stabilizatori. Aktivni stabilizatori koljena su mišići, kvadriceps s prednje strane, grupa mišića sa stražnje strane, te grupa mišića aduktora s unutarnje strane. Budući da koljeno stabiliziraju navedeni mišići, a oba zglobna tijela su konveksna, ozljede koljenog zgloba se često javljaju kao posljedica trauma ili sindroma prenaprezanja gdje je u intervenciji pogodna primjena manualnih tehnika. Od manualnih tehnika najviše se koriste tehnike mobilizacije, kako u intervenciji tako i procjeni. Kod procjene koljenog zgloba osim općih informacija o pacijentu i njegovom problemu iz subjektivnog pregleda, saznaju se i mjerljivi rezultati simptoma i problema kroz objektivni pregled i funkcionalne testove.