U ovom radu opisat ću važnost uključivanja osoba s Downovim sindromom u sportske aktivnosti. Utjecaj sporta vrlo je bitan i iznimno pozitivno utječe na biološki i psihosocijalni razvoj osobe. Također pozitivno utječe i na razvoj ličnosti kao i na spoznajne sposobnosti. Djeca s Downovim sindromom imaju poteškoća u razvoju kako grube tako i fine motorike te im uključivanje u sportske aktivnosti utječe na razvoj motorike te samim time poboljšava i motorički razvoj djeteta. Utjecaj sporta važan je i za socijalizaciju osoba s Downovim sindromom kako bi se što bolje uklopili u zajednicu. Ovaj rad odnosio se na tjelesnu aktivnost djece i starijih koja imaju Downov sindrom. Sve se temelji na aktualnim spoznajama da je Downov sindrom pojava koja je jako aktualna u posljednjih dvadeset godina, da joj se pridaje velika pozornost, te da ima zdravstveno i socijalno značenje. Cilj rada bio je pobliže prikazati da djeca s Downovim sindromom nisu bolesna, nego da imaju poteškoće, te kako im motoričke i sportske aktivnosti mogu uvelike pomoći u daljnjem životu te njihovom kako motoričkom tako i psihosocijalnom razvoju. Posebno se govorilo o razvijanju motoričkih vještina, tjelesnoj aktivnosti te njezinim značajkama i karakteristikama. Djeca i osobe s Downovim sindromom imaju poteškoće u razvoju te na njih treba utjecati i djelovati pravilno od samog početka. Pri radu s djecom i starijima s Downovim sindromom važno je uočiti potencijal za daljnji rast i razvoj kako motorički, tako i kognitivno te socijalno.