Suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija omogućava zdravstvenom osoblju brži i jednostavniji pristup podacima njihovih pacijenata uz uvjet da su podaci primjereno organizirani, da postoji odgovarajuća informacijsko – komunikacijska infrastruktura te da je osoblje obučeno za uporabu takve tehnologije. Koliko god dobroga sa sobom nosi suvremena tehnologija, jednostavan pristup može rezultirati i neželjenim posljedicama. U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. stoji: „Nikoga se ne smije uznemiravati samovoljnim miješanjem u njegov privatni život, njegovu obitelj, njegov stan, njegovo privatno dopisivanje niti napadom na njegovu čast i ugled.“ Međutim, današnja suvremena tehnologija prijeti privatnosti pojedinca. Posebne mjere zaštite zahtijevaju medicinski odnosno zdravstveni podaci koji pripadaju kategoriji posebno osjetljivih podataka. Moraju biti s velikom pouzdanošću zaštićeni od osoba koje nisu ovlaštene da ih čitaju, brišu ili mijenjaju. Za one koji su pak ovlašteni, postoje jasno definirana pravila ponašanja i odnosa prema zdravstvenim podacima i informacijama. Za potpunu zaštitu, nužni su i pouzdani programski sustavi u kojima su podaci pohranjeni.