Sažetak | Bol je oduvijek intrigirala znanstvenike diljem svijeta, pa zahvaljujući tome danas o boli znamo mnogo. Ipak, zbog ograničenja koja predstavlja novorođenačka dob sama po sebi, bol kod te dobne skupine dugo je bila neistražena i zanemarena. Upravo to tema je ovog rada u kojem ćemo razjasniti mehanizme nastanaka boli kod djece. Naglasak je stavljen na mjerenje boli kao preduvjeta za daljnje liječenje ili ublažavanje iste.
Danas poznajemo različite metode mjerenja boli poput bihevioralnih, psiholoških ili fizioloških mjera. Još jednom napominjemo kako su kod mjerenja boli u novorođenčadi, mogućnosti terapeuta doista ograničene. Stoga je posebno važno poznavanje fiziologije boli kod djece te uporaba fizioloških i bihevioralnih mjera u procjeni stupnja boli.
Fiziološke mjere oslanjaju se na objektivne parametre poput otkucaja srca, tlaka, brzine disanja i slično. S obzirom na neinvazivnost, ali točnost tih dijagnostičkih metoda smatramo ih vrlo pouzdanima. Ipak, one predstavljaju generalizirani odgovor organizma na stres, tj. prisutnu bol, a ne mogu nam dati detaljnije informacije poput stupnja, lokalizacije ili vrste boli.
Kada se služimo bihevioralnim mjerama, procjenjujemo djetetovo ponašanje koje može upućivati na prisutnost boli poput stiskanja šaka, motoričke aktivnosti, plača, položaja nogu i sl. Navedeni parametri gradiraju se i upisuju na posebno izrađene mjerne skale za procjenu boli.
Osjetljivost novorođenačke populacije treba biti na umu svakog zdravstvenog radnika koji je s njima u dodiru, pa tako i fizioterapeuta. Dapače, fizioterapeut ima važnu ulogu, ne samo u rehabilitaciji primarne ozljede djeteta, već i u uklanjanju boli općenito. Taj značaj posebno dolazi do izražaja kada govorimo o nefarmakološkom liječenju boli, poput primjene lasera ili uporabe TENS-a o kojima će biti više govora kasnije. Zaključno, poznavanje fiziologije boli kako kod odraslih, tako i kod djece, vrlo je važno za kvalitetan rad fizioterapeuta te njegov odgovarajući odgovor na izazove koje klinički rad donosi. |