Fizička aktivnost, bilo kao rekreacijska aktivnosti ili profesionalni sport, vrlo je bitna za zdravlje čovjeka, no među svim pozitivnim učincima fizičke aktivnosti na čovjeka, ističu se i oni negativni. Neki od njih, a i najvažniji su, ozljede. Nažalost, česte su kod aktivnog bavljenja sportom. Ozljede različitih vrsta zahvaćaju više donje ekstremitete, pošto su u većini sportova donji ekstremiteti u kontaktu s podlogom. Koljeno i gležanj najučestalije su ozljeđivani zglobovi donjih ekstremiteta, a pogotovo ligamenti navedenih zglobova. Česta ligamentarna ozljeda koljena do koje može doći u većini kontaktnih grupnih sportova je upravo puknuće prednjeg križnog ligamenta, dok je česta ligamentarna ozljeda gležnja uganuće, prilikom koje najviše stradava lateralni ligamentarni kompleks. Pošto se u ligamentima zglobova nalaze tjelešca nazvani mehanoreceptori koji su između ostalog zaslužni i za osjet propriocepcije, propriocepcija je često narušena. Prevencija ovih ozljeda od iznimne je važnosti kako bi se smanjila učestalost ozljeda te omogućilo sportašu što dulje bavljenje sportom. Vježbe propriocepcije jedan su od načina prevencije čiji se učinak danas sve više istražuje. Vježbama propriocepcije donji ekstremiteti, ali i cijelo tijelo, postavljaju se u nestabilan položaj, položaj u kojem postoji veća mogućnost za narušavanje ravnoteže. U ovakvim položajima, osoba se mora „osloniti“ na proprioceptore koljena i gležnja, koji aferentnim putem šalju informacije o položaju zgloba te pokreta u zglobu mozgu, koji onda eferentnim putem šalje informacije mišićima s ciljem održavanja stabilnosti zgloba. Vježbe propriocepcije obično se izvode na nestabilnoj podlozi poput balansne daske, balansnih jastučića ili ankle disk-a. Mogu biti statičke tj. stajanje na ravnoj podlozi ili na nekim od pomagala navedenim prije, te dinamičke što podrazumijeva različite oblike iskoraka ili doskoka. I statičke i dinamičke vježbe mogu progredirati od stajanja ili doskoka na obje noge do stajanja ili doskoka na jednu nogu. Također, mogu se izvoditi i sa zatvorenim očima, čime je osoba primorana još više se „osloniti“ na proprioceptore u koljenu i gležnju. I na kraju vježbe se mogu izvoditi pomoću rekvizita, najčešće lopte, ili uz pomoć druge osobe koja povećava perturbacije. Mnoga istraživanja su potvrdila pozitivan učinak ovakvog oblika prevencije, i to najviše kod osoba sa prethodnim ozljedama koljena i gležnja. Također, pokazalo se da vježbe propriocepcije, kao oblik prevencije, imaju najbolji učinak kada se izvode uz druge oblike vježbi poput pliometrijskih vježbi, vježbi fleksibilnosti, snage, agilnosti i dr., te tako čine najoptimalniji oblik prevencije ozljeda.