Šećerna bolest predstavlja skupinu metaboličkih poremećaja obilježenih hiperglikemijom nastalom zbog poremećaja u izlučivanju i/ili djelovanju inzulina. Najčešći oblik šećerne bolesti u ranijoj dobi je šećerna bolest tip 1, ali sve češće se javlja i šećerna bolest tipa 2. Osim ova dva tipa bolesti poznati je i gestacijski dijabetes koji nastaje ili se prvi put uočava tijekom trudnoće. Danas u svijetu od šećerne bolesti, prema podacima Inernational Diabetes Federation ( IDF ), boluje 415 milijuna osoba. Tri četvrtine oboljelih živi u slabo razvijenim zemljama, a kod 46,5% oboljelih šećerna bolest nije uopće dijagnosticirana. Tijek bolesti obilježen je razvojem akutnih i kroničnih komplikacija. Glavne kronične komplikacije su najčešće kardiovaskularne bolesti koje su ujedno i vodeći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolesti. Posljednjih desetljeća u Europi prisutan je izraziti trend porasta prevalencije šećerne bolesti uzrokovan prvenstveno promjenom načina života većine stanovništva – fizička neaktivnost populacije, prekomjerna tjelesna težina i debljina. Individualnim pristupom bolesniku i odgovarajućom terapijom uz inzulinsko liječenje postiže se zadovoljavajuća kontrola šećerne bolesti. Način prehrane kao i promjena nekih životnih navika uvelike utječu na tijek i regulaciju bolesti. S obzirom na pandemijske razmjere šećerne bolesti stvorila se potreba za strukturiranim pristupom rješavanju ovog problema na nacionalnoj razini. Prevenciju bolesti možemo podijeliti u 3 skupine – primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Ukoliko se ovim osnovnim principima ne dobiju zadovoljavajući rezultati, potrebno je uvesti terapiju lijekovima. Svakako bi se trebalo inzistirati na promjenama ponašanja bolesnika, ali i opće populacije s obzirom da je jedino provođenjem prevencije na populacijskoj razini moguće zaustaviti ovaj javnozdravstveni problem suvremenog društva. Ključne riječi: šećerna bolest tip 1, šećerna bolest tip 2, gestacijski dijabetes, komplikacije, prevencija.