Radiološki medicinski postupci kod djece nerijetko izazivaju strah, bol i stres. Strah se najčešće javlja zbog prethodnih neugodnih iskustava, zastrašujućih uređaja korištenih tijekom pretraga, neupućenosti u tijek pretrage i straha od boli zbog čega dolazi do pojave stresa koja dodatno otežava izvođenje pretraga. Kombinacija svih tih osjećaja onemogućuje izvođenje pretrage i dobivanje kvalitetne dijagnostičke informacije zbog dječje neposlušnosti i nemirnosti. Kako bi povećali stope uspješnosti pretrage koliko je najviše moguće, potrebna je psihološka priprema. Psihološkom pripremom se nastoji opustiti djecu i objasniti im što ih čeka. Nadalje, psihološka priprema je korištena i kako bi se smanjila potreba za sedacijom i anestezijom zbog neželjenih događaja i posljedica koje može uzrokovati kao i dodatnih troškova koji uz nju dolaze. Komunikacija se smatra iznimno važnim dijelom psihološke pripreme te se njome nastoji izgraditi povjerenje koje je ključno za uspostavljanje kvalitetne suradnje medicinskog osoblja i pacijenata, a ona treba biti empatijska i prilagođena dobi djeteta. Uz komunikaciju korištene su i druge metode kako bi se osigurala dječja suradnja. Najčešće korištenim metodama za pripremu novorođenčadi i male djece smatraju se nenutritivno sisanje uz pomoć dude, saharoza za smanjenje boli i anksioznosti, povijanje, hranjenje i manipulacija snom. Metode izbora za malo stariju djecu su fizičko okruženje koje služi za umirivanje djece, audio/vizualni sustav koji smanjuje osjećaj klaustrofobije i omogućuje komunikaciju između djeteta i zdravstvenih radnika, uvodni video koji objašnjava tijek pretrage i okruženje uređaja, kognitivno-bihevioralne metode kojima se nastoji utjecati na maladaptivne misli i ponašanja te ih zamijeniti adaptivnim te terapija igrom i simulacija pretrage kojima se djeci nastoji dočarati okruženje, pozicioniranje i zvukovi koji su prisutni tijekom stvarne pretrage.