Tumori u dječjoj dobi relativno su rijetke bolesti. Etiologija im je nepoznata, najčešći način liječenja je kirurški, a fizioterapija nam je neophodna kroz cijeli proces od samih priprema prije operacije, pa do kraja oporavka, kroz niz vježbi i ostalih fizioterapijskih postupaka. Zbog svog rijetkog javljanja tumori dječje dobi kasno se prepoznaju što otežava liječenje i povećava rizik za daljnje komplikacije. Liječenje zahtjeva visoko educirani zdravstveni tim, a fizioterapeut je vrlo važan član toga tima. Fizioterapeut je orijentiran na razvoj konstruktivnog pristupa pacijenta prema životu s bolešću koji s tim pozitivno utječe na vlastiti boljitak, te povećanje kvalitete života. Sama hospitalizacija djece je vrlo stresna za dijete, pa tako i za roditelje, zbog čega se pridaje dosta pažnje tome kroz psihološku pomoć i edukaciju. Dijete prolazi kroz nekoliko faza hospitalizacije, što može loše utjecati na uspjeh liječenje kao i oporavak djeteta. Posebna pažnja treba se posvetiti i palijativnoj njezi pacijenata, čija bolest više ne reagira na postojeće liječenje, potrebno je ukloniti pacijentovu usamljenost i neizvjesnost koji stvaraju strah i depresiju čime smanjuju kvalitetu života i pojačavaju bol. Premda su to osobe koje najčešće imaju lošu prognozu ishoda bolesti, važno je naglasiti i praktično pokazati da one nisu zaboravljene i ostavljene. Stoga je fizioterapeut svojim prisustvom i postupcima jedan od stupova podrške.