Živčani sustav čine specijalizirane stanica koje primaju i prenose informacije iz okoline i iz unutrašnjosti tijela, obrađuju ih i pripremaju odgovarajuće odgovore kako bi se u tijelu održala homeostaza ili proizvela optimalna reakcija organizma. Specijalizirane stanice zadužene za prijenos i obradu informacija u obliku živčanih impulsa su živčane stanice ili neuroni. Neuroni su građeni od some ili tijela, na kojem se nalaze ogranci - dendriti i živčanog vlakna ili aksona, a međusobno se razlikuju po morfološkim i funkcionalnim obilježjima. Uz neurone, u živčanom sustavu se nalaze i različite glija stanice kao potporne stanice, a ujedno su brojnije od neurona. Prijenos informacija između neurona se odvija u obliku električnih i kemijskih signala, odnosno putem električne i kemijske sinapse. Sinapsa je spoj između neurona i čini središnje mjesto njihove komunikacije. Manjim dijelom u SŽS-u komunikacija se odvija putem električne sinapse, gdje su neuroni u vrlo bliskom kontaktu; kemijska sinapsa je dominantnija i kompleksnija sinapsa, te djeluje putem specijaliziranih kemijskih glasnika nazvanih neuroprijenosnicima ili neurotransmiterima. Neuroprijenosnici su signalne molekule koje se sintetiziraju, potom otpuštaju iz presinaptičkog završetka i na koncu vežu za specifični receptor na postsinaptičkoj membrani, a nakon što su izvršili svoju funkciju, uklanjaju se iz sinaptičke pukotine. Nakon vezanja neurotransmitera za specifični receptor, na postsinaptičkoj membrani, kao odgovor će se razviti određena reakcija koja može biti u smislu neuronske supresije ili u smislu poticaja neuronske aktivnosti. Aktivnost ili supresija neuronskog odgovora se očituje promjenom membranskog potencijala neurona i to reguliranim koncentracijama iona; izvanstanično i unutarstanično. U promjeni membranskog potencijala neurona presudnu ulogu imaju ioni kalija (K+), natrija (Na+), te ioni klora (Cl-). Proces oslobađanja neurotransmitera iz sinaptičkih vezikula započinje ulaskom iona kalcija (Ca2+) u presinaptički završetak, čiji se unos aktivira akcijskim potencijalom. Nakon oslobađanja neurotransmitera iz presinaptičkog završetka i vezanja za sepecifični receptor, neurotransmiteri se iz sinaptičke pukotine uklanjaju. Neurotransmiteri se međusobno razlikuju s obzirom na mehanizme otpuštanja, uklanjanja, vezanja za određeni receptor i posljedičnu aktivnost staničnog odgovora. S obzirom na razlike između neurotransmitera, postoje određene podjele, a najveća kategorija podjele je s obzirom na molekularnu veličinu neuroprijenosnika. Neurotransmitere možemo podijeliti na neuropeptide i neurotransmitere niske molekularne mase. Razlika između jednih i drugih je prvenstveno u načinu sintetiziranja i brzini djelovanja. Najpoznatiji niskomolekularni neurotransmiteri su: acetilkolin, noradrenalin, dopamin, GABA, serotonin; a najistaknutiji neuropeptidi su endogeni opioidi, peptidni hormoni i dr. Svaki od spomenutih ima različite prekursore i mjesto djelovanja, pa prema tome i ulogu u SŽS-u. Reguliranje pamćenja, motorike, kognicije, unosa hrane i pića, budnosti i sna, samo su neke od značajnih uloga pojedinih neurotransmitera u SŽS-u. S obzirom na to kakvu će neuronsku aktivnost izazvati, neurotransmitere dijelimo na ekscitatorne i inhibitorne neurotransmitere. Kako postoji normalan fiziološki tijek neurotransmisije, tako postoje i abnormalnosti fiziološkog prijenosa. Različite psihijatrijske i neurološke bolesti imaju problem vezan upravo uz neurotransmisijsku patofiziologiju. Neke od najpoznatijih poremećaja s neurotransmisijskom patofiziologijom su: alzheimerova bolest, shizofrenija, parkinsonova bolest, afektivni poremećaji. Postoje i mnoga farmakološka terapijska sredstva koja mogu ublažiti navedene patološke promjene djelovanjem na neuroprijenos. Osim farmakoterapije, pružanje zdravstvene njege bolesnicima oboljelih od spomenutih poremećaja je od iznimne važnosti. Brojni psihijatrijski i neurodegenerativni poremećaji imaju različite simptome koji otežavaju kvalitetu života oboljelog, stoga medicinska sestra kao nositelj zdravstvene njege, priprema planove za provođenje intervencija, te ih provodi u svrhu zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba.