Karcinom pluća obuhvaća skupinu različitih tumora koji potječu iz raznovrsnih tkiva koja se nalaze u plućima. Karcinom pluća najčešće nastaje iz epitelnih stanica glavnih i segmentalnih bronha, a rjeđe iz malih, perifernih bronha. Pušenje cigareta, cigara ili lula je glavni rizični čimbenik u nastanku karcinoma pluća, ali i život u urbanim sredinama, izlaganje azbestu, ionizacijskom zračenju, niklu, kromu i arsenu, te pasivno pušenje pridonose razvoju te bolesti. SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) klasificirala je karcinom pluća prema histološkoj slici u četiri skupine: karcinom pločastih stanica, karcinom malih stanica, adenokarcinom i karcinom velikih stanica. Kliničke manifestacije karcinoma pluća ovise o lokalizaciji i veličini primarnog tumora, pojavi regionalnih i udaljenih metastaza, vrsti tumora, imunitetu organizma, dosadašnjim i sadašnjim bolestima, profesionalnoj izloženosti etiološkim čimbenicima, životnim navikama (pušenju), spolu, dobi i komplikacijama samog tumora. U liječenju karcinoma pluća najvažnije je na vrijeme otkriti dijagnozu, a za to se koriste brojne invazivne i neinvazivne metode. Te metode uključuju uzimanje anamneze, fizikalni pregled, laboratorijsku obradu, određivanje tumorskih markera, citološku analizu sputuma, bronhoskopiju i analizu citopatoloških uzoraka. Prestanak pušenja je najvažnija mjera kojom se može spriječiti razvoj karcinoma pluća.