Cerebralna paraliza definira se kao grupa neprogresivnih ali često promjenjivih motornih oštećenja uzrokovanih lezijom središnjeg živčanog sustava u ranim stadijima razvoja.Premda lezija ostaje neprogresivna, rezultirajuće oštećenje, nesposobnosti i hendikep mogu biti progresivni. SCPE preporuča pojednostavljenu klasifikaciju podtipova cerebralne paralize prema neurološkim simptomima, tj. spastičnu ( unilateralnu i bilateralnu), diskinetsku (distoniju i koreoatetozu) te ataktičnu cerebralnu paralizu. Bilateralni spastični oblik cerebralne paralize čini 58% svih osnovnih tipova cerebralne paralize te je prema tome najzastupljeniji od svih. Prema topografskoj zahvaćenosti tijela razlikuju se spastična tetrapareza koja zahvaća sva četiri ekstremiteta , spastična dipareza koja zahvaća donje ekstremitete, hemipareza koja zahvaća jednu stranu tijela. Fizioterapijska procjena je neizostavan dio fizioterapijskog procesa te čini temelj fizioterapijskoj intervenciji. Cilj funkcionalne procjene je evaluacija rezultata tretmana kroz određeno vremensko razdoblje. Na temelju funkcionalne procjene i evaluacije planiraju se ciljevi, postupci i potrebno vrijeme tretmana pacijenta. Kod djece s CP-om koriste se razni mjerni instrumenti , neki od njih su: sustav klasifikacije grube motoričke funkcije GMFCS, klasifikacijski sustav manualne sposobnosti MACS, test procjene grubih motoričkih funkcija GMFM te ICF-CY, verzija međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja za djecu i mladež. Nakon iscrpne procjene postavljaju se ciljevi i planovi intervencije. Najčešće se provode sljedeće intervencije: neurorazvojni tretman prema Bobath konceptu, terapija prema Vojti, Halliwick koncept, terapija senzornom integracijom, hipoterapija. Cilj ovog rada bio je procijeniti promjene u gruboj motoričkoj funkciji djeteta sa spastičnom cerebralnom paralizom u razdoblju od 2 godine, baziran na procjeni GMFM-66 testom.