Poremećaj stabilnosti lumbalne kralježnice u današnje vrijeme sve je češća pojava čemu pogoduju mnogobrojni etiološki faktori kao što, su sjedilački način života, neravnomjerna prehrana i manjak kretanja. Ni jedan od njih ne uzrokuje samostalno takvo stanje kao što je poremećaj stabilnosti nego se radi o kumulativnom učinku dugogodišnjeg neispravnog načina življenja. Iz tog razloga bitno je da se zdrave navike stječu u mladosti te održavaju u starosti. Dijagnosticiranje uzroka boli nije uvijek moguće standardnim dijagnostičkim metodama. Fizioterapeut upotrebljava informacije o svim okolnim strukturama te promatra i ispituje mogući disbalans koji uzrokuje lošu posturu i poremećaj stabilnosti najopterećenijeg dijela kralježnice. Da bi procijenio stanje pacijenta s poremećajem stabilnosti lumbalne kralježnice, provodi subjektivni i objektivni pregled, te mjerenja i testove putem kojih dolazi do objektiviziranih rezultata o stanju pacijenta. Nakon procjene radi se plan terapije, odnosno program terapijskih vježbi koje se odnose na vježbe stabilizacije kralježnice, vježbe abdominalne i zdjelične muskulature te vježbe na nestabilnoj podlozi. Predstavljene su faze motornog učenja prema kojima je rađen program vježbanja. U početku se započinje s vježbama za transverzalni abdominalni mišić koji će početno dati stabilizaciju tijela za daljnje vježbanje. Vježbe za mišiće zdjelice su važne jer je potrebno dobiti neutralnu poziciju zdjelice. Vježbe se provode u ležećem, sjedećem ili stojećem položaju te se koriste pomagala kako bi se povećala nestabilnost podloge. Time se ujedno dobiva povećana aktivnost mišića i veća je efikasnost vježbanja što će dovesti do nestanka poremećaja stabilnosti lumbalne kralježnice.