Neurorazvojne poteškoće poremećaji su rasta i razvoja mozga koji utječu na brojne funkcije mozga, a uključuju kognitivne, motoričke i jezične poremećaje te poremećaje učenja i ponašanja, a čimbenici rizika koji do njih dovode mogu biti genetski, prenatalni, perinatalni i postnatalni. U neurorazvojne poteškoće ubrajamo cerebralnu paralizu, autizam, neuromuskularne bolesti, epilepsiju, Downov sindrom, a najzastupljenija je svakako CP-a zbog čega je i najčešća u rehabilitaciji djece s neurorazvojnim poteškoćama. Da bi se na vrijeme uočila eventualna odstupanja od normalnog motoričkog razvoja bitno je pratiti rast i razvoj djeteta kako bi ta djeca što ranije bila upućena na primjerenu rehabilitaciju. Rano uočavanje prvih odstupanja od iznimne je važnosti zbog velike plastičnosti mozga u ranoj životnoj dobi koja upravo djeci omogućuje da se bolje oporavljaju i napreduju u terapiji nego npr. starije osobe. Tako se kod djece kod koje su uočena odstupanja i potvrđena od strane liječnika na njegovu uputu počinje provoditi fizioterapija, koja započinje fizioterapijskom procjenom, a nakon provedene analize i napravljenog plana provodi se fizioterapijska intervencija u skladu s potrebama djeteta. Upravo se ona postepeno sve više modernizira tj. sve više u svoju primjenu uvodi nove tehnologije koje dodatno motiviraju i zabavljaju djecu te im tako i neke inače prilično naporne terapije zahvaljujući tehnološkim inovacijama djeluju lakše i provode ih s voljom.