Meningitis je infekcija moţdane ovojnice i cerebrospinalnog likvora koja štiti mozak i leĊnu moţdinu. Zahvaća vitalni organ. Razlikujemo tri oblika meningitisa, a to su bakterijski i virusni oblik te rijetko gljiviĉni. Kada govorimo o virusnom meningitisu vrlo je vaţno naglasiti da je bolan, ali manje opasan od bakterijskog oblika. Virusni meningitis se ne lijeĉi antibioticima kao bakterijski. Bakterijski meningitis je opasniji, lijeĉi se antibioticima i cjepivom te u nekim sluĉajevima moţe ostaviti posljedice na mozgu. Kada govorimo o kliniĉkoj slici meningitisa ona je razliĉita za svakoga pojedinca. Kod nekih pacijenata mogu se javiti svi simptomi, dok se kod drugih mogu pojaviti samo neki od simptoma. Najprepoznatljiviji simptomi se nazivaju trijas simptoma te obuhvaćaju ukoĉenost vrata, glavobolju i preosjetljivost na svijetlo ili zvuk. Uz navedene simptome gotovo uvijek se javljaju i povišena tjelesna temperatura, razdraţljivost te povraćanje. Dijagnoza meningitisa postavlja se na temelju kliniĉke slike, anamneze te lumbalne punkcije. Zdravstvena njega obuhvaća procjenu stanja bolesnika, uoĉavanje problema, provoĊenje intervencija te je znaĉajan ĉimbenik u lijeĉenju bolesnika. Pravovremenim otkrivanjem simptoma i uzroĉnika bolesti zapoĉinje se lijeĉenje te se spreĉava nastanak komplikacija. Proces lijeĉenja i skrbi provodi se u jedinicama intenzivnog lijeĉenja u suradnji lijeĉnika, medicinske sestre i cjelokupnog zdravstvenog tima. U radu će biti opisane specifiĉnosti lijeĉenja i skrbi oboljelih od meningitisa.