Komunikacija je: "proces razmjene misli, osjećaja i poruka koji se nužno odvija kad god postoji interakcija." Komunikacija također uključuje barem dvije osobe koje šalju i primaju poruku, komunikacijski kanal kojim se poruka prenosi, jezik, pokrete tijela, izraze lica i slično. Komunikacija ima različite svrhe ili uloge, medu kojima izdvajamo primanje i davanje obavijesti, rješavanje problema, donošenje odluka te zadovoljavanje različitih potreba, od pripadanja, užitka, odmora te kontrole nad drugim ljudima. U svakodnevici posla mogu se javiti različiti uzroci sukoba koji proizlaze iz međuljudskih odnosa na poslu: primjerice ako fizioterapeut treba učiniti nešto što bi bilo neodgovorno ili nesigurno, ako netko ismijava njegove osjećaje ili mišljenje, ako nadređeni traži da uloži više vremena ili napora nego što stvarno može ili da da više informacija nego što osoba smatra da su etične. Sve navedeno upućuje da je liječnike i druge zdravstvene djelatnike nužno obrazovati za vođenje dobre komunikacije s pacijentima kako bi njihov odnos bio jači, kvalitetniji i produktivniji. Zanimljivo je da unatoč svim digitalno-tehnološkim promjenama, liječnik ostaje najvažniji čimbenik u procesu liječenja. No, u tom procesu ne smije zaboraviti na odnos prema pacijentu uz puno pažnje i poštovanja. Obrazovanje je nužno kako bi se smanjila loša komunikacija s pacijentom koja ima niz negativnih posljedica: "smanjuje se ugled liječnika, povećava se broj sudskih tužbi protiv zdravstvenih ustanova ili liječnika, potražuju se veliki iznosi novca za naknadu štete, razvija se obrambeni stav liječnika, ali i povećava nehumanost prema pacijentu." Zato je potrebna otvorena komunikacija i uspješno upravljanje svim odnosima, osobito između liječnika i pacijenata koji osnažuju humanu i etičku dimenziju liječnikova djelovanja, osnažuje ugled klinika i bolnica, a na kraju i zdravstvenog sustava.