Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života pacijenta i njihovih obitelji suočenih s problemima povezanima sa smrtonosnom bolešću. Obuhvaća razdoblje od kada se postavlja dijagnoza neizlječive bolesti do kraja žalovanja nakon smrti bolesnika. Žalovanje je prirodan, ponekad dugotrajan, proces koji započinje nakon gubitka nekog/nečeg što je osobi bilo emocionalno važno. Važnost komunikacije i pružanja podrške stavlja se na prvo mjesto u palijativnoj skrbi. Veliku ulogu u svemu tome ima cijeli interdisciplinarni tim uključujući liječnika, medicinsku sestru, fizioterapeuta, socijalnog radnika, psihologa, duhovnika i volontere. Palijativnu skrb mogu provoditi specijalizirane službe palijativne skrbi kao što su stacionarne jedinice palijativne skrbi, stacionarni hospicij, bolnički timovi i mobilni timovi za palijativnu skrb, hospicijski dnevni boravci, hospicijski timovi u zajednici te ambulantne službe i također ju mogu provoditi nespecijalizirane službe palijativne skrbi, a to su patronažna skrb, liječnici obiteljske medicine, službe za kućnu njegu i domovi za starije i nemoćne osobe. Medicinska sestra u palijativnoj skrbi provodi zdravstvenu njegu, koordinira i rukovodi cjelokupnim procesom skrbi te usko surađuje sa cijelim interdisciplinarnim timom. Također ima veliku ulogu u pružanju podrške obitelji tijekom procesa umiranja i žalovanja. Da bi dobro pružila podršku sestra mora procijeniti potrebe bolesnika i njegove obitelji, naći vremena da ih sasluša te ostvariti dobru komunikaciju i odnos povjerenja.