Poremećaj iz autističnog spektra (PAS) razvojni je poremećaj u kojem dijete ne može razviti normalno socijalno ponašanje te ima neuobičajen obrazac ponašanja i interesa. Simptomi se pojavljuju u ranom djetinjstvu, najčešće do prve tri godine života, a posljedice i uz učinkovitu intervenciju traju cijeli život. U posljednjih nekoliko desetljeća bilježi se znatan porast stope pojavnosti auztima, što je rezultiralo pojačanim interesom stručnjaka za ovo područje. Klinička slika temeljena je na bihevioralnim simptomima utemeljenim proučavanjem ponašanja djece s poremećajem iz autističnog spektra. Jedinstvena klinička slika iako se razlikuje od slučaja do slučaja, objedinjuje vrlo slična stanja različite etiologije. Kao bitni simptomi navode se: izbjegavanje kontakta oči u oči, teškoće u ostvarivanju socijalnog kontakta, poteškoće u komunikaciji, nemaštovita, atipična i stereotipna igra i poremećaj percepcije. Zbog varijacije u stupnju težine ponašanja, jeziku i intelektualnim sposobnostima dijagnoza može biti izazovna. U postavljanju dijagnoze koriste se dva međunarodna klasifikacijska sustava za dijagnosticiranje, DMS-5 i ICD-10. Usprkos brojnim istraživanjima točan uzrok poremećaja iz autističnog spektra nije poznat. Činjenice i brojna istraživanja govore u prilog različitih uzroka: genetskim, traumatskim (porod), virusnim kao i drugim uzrocima u trudnoći i prvim mjesecima života. Iako poremećaj iz autističnog spektra nije izlječiv, postoje brojni terapijski postupci i tretmani kojima se može pomoći osobama s PAS-om da postignu svoj maksimalan potencijal i dobro funkcioniraju u svojoj okolini. Fizioterapija ima znatnu ulogu u liječenju osoba s poremećajem iz autističnog spektra jer pomaže unaprijediti motoričke i kognitivne sposobnosti ali ne zanemaruje ni probleme socijalne interakcije.