Maligne bolesti spadaju u drugi najčešći uzrok umiranja djece i mladih u razvijenim zemljama svijeta. Razvoj tehnologije, svakodnevna edukacija liječnika te njihovo iskustvo uvelike pridonose poboljšanju postavljanja dijagnoze, liječenja i praćenja djeteta s malignom bolesti. Klinička prezentacija malignih tumora dječje dobi je varijabilna i često teško prepoznatljiva zbog nespecifičnih znakova. Također, laboratorijska medicina kod djece pokazuje široku paletu i raznolikost u određivanju koncentracije različitih makro ili mikro molekula zbog biokemijskih promjena koje se događaju od novorođenčadi do adolescencije. Posljednjih godina, napredak u biokemiji zloćudnih tumora doveo je do značajnog pomaka, a time i do novih dijagnostičkih mogućnost. Optimalno zbrinjavanje oboljelih od malignih bolesti uključuje i određivanje serumskih tumorskih biljega. Tumorski biljeg je molekula, tvar ili proces koji se mijenja u pretkanceroznim ili kanceroznim uvjetima. Njihova je koncentracija povišena kod ljudi oboljelih od zloćudnih bolesti, ali se u niskim koncentracijama mogu naći i kod zdravih osoba. Povišene koncentracije u plazmi nastaju zbog: promjena u samoj stanici, nekroze stanice, promjene izražaja ili izlučivanja različitih molekula te kod nekih tumora same tumorske stanice mogu potaknuti druge stanice na lučenje određenih spojeva. Prema funkcionalnim svojstvima možemo ih podijeliti na hormone, protein, enzime i izoenzime, antigene te metale. Tumorski biljezi pronašli su široku primjenu u dijagnostici onkoloških bolesnika. Iako većina danas poznatih biljega nema visoku specifičnost i osjetljivost te se ne mogu koristiti za postavljanje dijagnoze, njihovo značenje pronašlo je mjesto u procjeni rizika, testovima probira, pomoći kod dijagnoze i prognoze, u praćenju terapije i pojavi recidiva maligne bolesti. Također, praćenje koncentracije tumorskih markera ima značajnu ulogu u liječenju komplikacija koje nastaju kao posljedica maligne bolesti i terapije kojom se bolesnik liječi.