Epilepsija je najčešća kronična bolest u području neurologije koja se pojavljuje kod djece i adolescenata. Kliničku sliku karakterizira ponavljanje epileptičkih napadaja uz abnormalnosti u elektroencefalogramskom zapisu. Sama dijagnoza epilepsije ne postavlja se temeljem jednog epileptičkog napadaja, već je za to potrebna detaljna neurološka i dijagnostička obrada uz precizne anamnestičke podatke. Postoji nekoliko metoda liječenja od kojih je metoda izbora liječenje antiepilepticima. Glavni zadatak liječenja je, redovitim uzimanjem antiepileptika, dovesti pod kontrolu epileptičke napadaje. Zdravstvena njega djeteta s epilepsijom sastoji se od kvalitetne pripreme djeteta za predstojeće dijagnostičke postupke, prepoznavanja i kontrole napada te adekvatnog zbrinjavanja djeteta za vrijeme i nakon napada. Plan zdravstvene njege za dijete s epilepsijom je individualiziran, stoga zahtjeva od medicinske sestre/tehničara posjedovanje visoke razine znanja u ophođenju s takvim djetetom. Od velike je važnosti da medicinska sestra/tehničar posjeduje izvanredne vještine iz područja komunikacije koje su potrebne u suradnji s djetetom i roditeljima. Cjelokupni proces skrbi za dijete s epilepsijom temelji se na kontinuiranoj edukaciji medicinskih sestara/tehničara s ciljem pružanja što kvalitetnije skrbi. Kvalitetna zdravstvena njega djeteta s epilepsijom rezultat je timskog rada i dobre organizacije. Vrlo važan segment skrbi je i edukacija javnosti o epilepsiji koja je podložna stigmatizaciji. Kroz razna predavanja i radionice medicinska sestra/tehničar treba osvjestiti javnost o tome da su djeca i osobe s epilepsijom isto tako radno sposobne kao i ostatak populacije. S obzirom da su predrasude rezultat neznanja, medicinska sestra/tehničar ima važnu ulogu u suzbijanju predrasuda o epilepsiji koje su prisutne u zajednici pomoću raznih anti-stigma programa.